“...Za vrijeme jednog susreta rekao je: „Sine, samo najsretniji ljudi dobiju znanje o ovoj božanstvenoj, visokovrijednoj terapiji i samo oni kojima se dogodi najsretniji trenutak postaju sposobni popiti shivambu." Na temelju svoga tridesetogodišnjeg iskustva nastavio je: „Najčešće se dvije kategorije ljudi podvrgavaju tom tretmanu: prvu kategoriju čine nesretni pacijenti koje liječnici proglase beznadnim slučajevima. Umiruća će osoba učiniti sve. Druga se, pak, kategorija sastoji od revolucionara poput vas i mene." Smatram da u tim izjavama nema ni najmanjeg pretjerivanja. U današnje vrijeme rastućih cijena, kada se ljudska vrsta našla u začaranom krugu neizlječivih bolesti poput raka, zatajenja bubrega, dijabetesa, bolesti srca, sada zastrašujućeg AIDS-a i sličnog te svemirski skupih testova i liječenja koji financijski uništavaju mnoge obitelji, značaj i važnost ove božanske terapije, besplatne, lagane, jednostavne, bez opasnih popratnih pojava i korisne poput panaceje, neizmjerno su porasli. Iako smo od Stvoritelja dobili urin za održavanje svoga zdravlja, događa se paradoks da upadamo u začarani krug nečovječno komercijaliziranih, modernih, skupih i štetnih terapija, izgubimo sve i suočeni s preranom smrću ostajemo uskraćeni za spoznaju o tom božanskom daru. Međutim, danas stvari idu nabolje. Kad pročitate nekoliko stranica teksta oduševit ćete se, skakati od sreće i zahvaljivati Svemogućem što vam je u ruke dospjela baš ova knjižica. U travnju 1989. u Ateni (Grčka) održan je Svjetski kongres komplementarne medicine. Organizatori su me pozvali da predstavim svoj istraživački rad pod nazivom „Urinoterapija". Konferenciji je prisustvovalo oko šest stotina poslanika iz stotinu zemalja. Predstavio sam im i pročitao svoj istraživački rad u obliku knjižice pod naslovom „Tajne urinoterapije". Bili su toliko oduševljeni da je predviđeno trajanje prezentacije, na njihov energičan zahtjev, produljeno s 15 na 45 minuta. Ni time nisu bili potpuno zadovoljni, a riječ je samo o čaroliji shivambua. Nakon toga sam, zahvaljujući brojnim međunarodnim konferencijama koje su se održavale u Indiji i drugim zemljama a putem svoje knjige „Tajne urinoterapije", uspio raširiti spoznaje o urinoterapiji u više od stotinu zemalja. Knjiga je svugdje potakla zanimanje i buđenje svijesti.

KNJIGA:  http://www.baneprevoz.com/e-knjige/G.K.Thakkar-Tajne-urinoterapije_1213/

“0 tome da treba čistiti svoj organizam od spoljašnjih

i fizičkih zagađenja čovječanstvo je znalo veoma davno.

Najveći drevni umovi brižljivo su razradili metode čišćenja

kako fizičkog tijela, tako i spoljašnjih manifestacija života.

Na osnovu izučenog materijala autor se uvjerio, da su naši

preci mnogo bolje i savršenije vladali Naukom čišćenja,

nego mi u današnje vreme. Tako se još u vedističkoj literaturi

prikazuje potpuno razrađen program čišćenja. U

..Joga-Sutrama*" Patandžali prezentovane su osobenosti

zagađenja svijesti i njihov uticaj na život i zdravlje čovjeka.

U Novom Zavjetu mnogo mjesta posvećeno je čišćenju

spoljašnjih manifestacija.

Što se tiče čišćenja fizičkog tijela, do današnjih dana ne

postoje savršenije terapije čišćenja od terapija hatha-joge.

Na primer, jogisti su poznavali tajnu da iz sebe izvuku pravo

crijevo (rektum), da ga isperu u vodi, kao krpu, a zatim

vrate nazad.

U ta daleka vremena široko se primjenjivala nauka o gladovanju,

koja omogućava da se bolje očisti čovječiji organizam

od svih drugih terapija čišćenja. Indijska nauka o zdravlju

čovjeka - Ajurveda - stavlja gladovanje na prvo mjesto u

odnosu na sve druge terapije čišćenja, ali istovremeno upozorava

na opasnost od njegove neznalačke primjene.

Ljekari-ajurvedisti razradili su odličan sistem blagih terapija

čišćenja i nazvali su ga “Pančakarma" („Pet djejstava").

Te terapije omogućavaju da se čiste ćelije organizma od

toksina, koristeći za to prirodne kanale za čišćenje: znojne

žlijezde, krvotok, bubrege i crijeva. Pri tom se „Pančakarma"

razmatrala kao sistem profilaktičkih mjera koje se povremeno

ponavljaju, a neophodne su za obezbjeđivanje normalnih

životnih aktivnosti organizma za nekoliko narednih

mjeseci ili za narednu godinu dana, u zavisnosti od stepena

„čistoće", koju su željeli da postignu. Ljekari-ajurvedisti

tvrde, da nema dobro ličnog osećanja sve dok se organizam

ne očisti od štetnih naslaga.

Drevni tekstovi Ajurvede glase, da svaki čovek, koji

nije ravnodušan prema svom zdravlju, treba povremeno

da primjenjuje potpunu kuru „Pančakarme". Kura

„Pančakarme" sastoji se od nekoliko stepena: prethodno

„smekšavanje" organizma, masaža uljem, ljekovito znojenje,

Klistiri, čišćenje disajnih puteva.

U tibetskoj varijanti Ajurvede - ,,Čžud-ši" takođe se govori

o čišćenju povraćanjem, uzimanjem purgativa, klistiranjem

itd. Odlično je objašnjena prethodna priprema organizma

(..smekšavanje"), od koje mnogo zavisi uspjeh terapija čišćenja.

KnjigA: http://www.baneprevoz.com/e-knjige/Genadij-Petrovic-Malahov-Ciscenje-organizma_1222/