Pročitah da je autor bloga boreokoociju izdao knjigu čija se promocija održava sutra u Sarajevu; a više o knjizi možete naći na BORE OKO OČIJU/bosanski vojnik

ISKRENE ČESTITKE ZA ISTRAJNOST U ODUŽIVANJU  DUGA PREMA POGINULOM PRIJATELJU.

Giht je prouzrokovan stvaranjem kristala mokračne kiseline u zglobovima. Kada tijelo povećava proizvodnju mokračne kiseline ili bubrezi ne eliminišu dovoljno mokraćne kiseline iz tijela, povećava se njena koncentracija u krvi.
SIMPTOMI:
- su nagli napadi jakog bola, osjetljivost, crvenilo, osjećaj topline i oticanje zglobova.
Obično je pogođen samo jedan zglob, naročito onaj palca na nozi, ali može biti pogođen i zglob koljena, članka na nozi ili ruke i lakat. Naslage mokračne kiseline - nazvane tofi - mogu da se pojave kao kvrge pod kožom oko zglobova i na ivicama ušiju. Kristali mokračne kiseline mogu da se skupljaju i u bubrezima i prouzrokuju bubrežne kamence.
ISHRANA:
Da ne bi oboljeli zglobovi i imunološki sistem, treba obezbijediti potrebne hranjive materije. Omega 3 masne kiseline smanjuju upalu, pa svakodnevno treba jesti plavu ribu (naročito haringu, sardelu i losos). Treba jesti što više namirnica sa visokim sadržajem beta-karotena (narandžasto i žuto voće i povrće), namirnice bogate vitaminom C, vitaminom E (biljno ulje, koštuničavo voće, sjemenke - naročito lanene), mahunarke i žumance, odnosno treba uzimati vitamin E kao dodatak ishrani i selen (integralne žitarice, riba, koštunjičavo voće). Treba jesti trešnje i bobičasto voće, npr. borovnice. To je odličan izvor proantocijanidina, materije koja pomaže smanjenje upale zglobova izazvane gihtom.
AROMATERAPIJA:
Upala se može ublažiti kamilicom i lavandom. Kleka i čempres umanjuju otok. "Topla" svojstva crnog bibera i mažurana pomažu opuštanju mišića i otklanjanju bola.
VRELA AROMATIČNA KUPKA:
Vodi za kupanje dodati dvije kapi lavandinog ulja. U slučaju jakih bolova treba dodati i dvije kapi kajeputovog ulja ili ulja kamilice.
BLAGOTVORNI OBLOG:
Napraviti topli oblog od dvije kapi lavandinog i dvije kapi klekinog ulja koje treba kapnuti u činiju tople vode. Komad platna položiti na površinu vode da se njime pokupi tanki sloj ulja, a zatim ga staviti na bolno mjesto. Prekriti peškirom, staviti na to termofor i ostaviti 30 minuta.
ULJE ZA MASAŽU:
Po dvije kapi klekinog ulja, ulja crnog bibera, ulja kamilice i pet kapi lavandinog ulja pomiješati sa 10 kašičica maslinovog ili jojobinog ulja. Svakodnevno nanositi ovo mirisno ulje na zglobove.
ČAJ OD MASLAČKA:
U litar vode staviti 2-3 korijena maslačka i kuhati sat vremena u pokrivenoj posudi. Piti tri puta dnevno prije jela.
ČAJNA MJEŠAVINA PROTIV GIHTA
- 60 gr vrbove kore
- 60 gr listova hrasta
- 40 gr stabljike majčine dušice
- 40 gr stabljike kilavice
- 30 gr listova i cvjetova kantariona (muškog)
- 20 gr stabljike konjogriza
- 20 gr ive trave bez žila
- 10 gr korijena koprive
- 10 gr listova pelina
- 10 gr stabljike rusomače
- 10 gr listova peršuna
- 10 gr peteljki trešnje
- 10 gr listova breze
- 10 gr tucane suhe smrekove bobe
Priprema:
Trave treba maksimalno usitniti i pomiješati. U litar proključale vode staviti 10 gr mješavine trava i kuhati poklopljeno na laganoj vatri 2 minute. Kada se čaj ohladi, treba ga procijediti u drugu posudu i dodati dvije supene kašike meda i dvije supene kašike limunovog soka. Piti 3 puta dnevno po 100ml prije i poslije jela, a preostali dio između obroka.

Iz komentara:
htio bih samo upozoriti da je tvrdnja "svakodnevno treba jesti plavu ribu" netocna i molim blogericu da napravi ispravak. omega-3 masne kiseline da (kao želatinske kapsule), ali plava riba nikako, jer je uz omega-3 prepuna purinima koji povećavaju razinu mokraćne kiseline u tijelu.

pozdrav, tihi.

Simptomi stvaranja kamenca u bubrežnoj karlici i mokračnim putevima pokazuje tupim bolom u predjelu bubrega koji poprima oblik napada kada se proširi i na predio mokračne bešike.
Dijetetske mjere veoma su važne u prevenciji ovih oboljenja, a pravilnom ishranom, u slučaju kada kamenac već postoji, moguće je mijenjajući PH mokraće dovesti do rastvaranja i izlučivanja tih kamenčića.
Postoji nekoliko vrsta kamenaca (kamenčića):
* Uraturija
- nastaje zbog prisustva kristala mokračne kiseline u urinu.
- Dijetalne mjere:
=jesti namirnice koje povećavaju alkoholnu rezervu u krvi i čine urin alkoholnim:
- voće, povrće, mlijeko, unositi što više tečnosti (voda - poželjno da odstoji malo; i voćni sokovi).
=Zabranjene namirnice su iznutrice i meso, sardine u ulju, srdele, džigerica, bubrezi, pačje i meso guske, mozak, kineski čaj, kakao. Ograničiti unos kuhinjske soli.

* Oksalaturija
- prisustvo kristala kalcijum-oksalata u mokrači.
- Dijetalne mjere:
Ne unositi namirnice koje sadrže mnogo oksalata: špinat, paradajz, pasulj, čokolada, kakao, instant kafa, crni čaj, kao ni one koje sadrže mnogo ugljenih hidrata.
Veoma je važno da se ne smanji unos kalcija.
treba jesti namirnice biljnog porijekla, mlijeko, sir, mliječne proizvode, i unositi što više tečnosti (svaka 2 sata po 2 dcl), naročito je važno pojačati unos tečnosti pred spavanje da bi se spriječila koncentracija soli u urinu. Dnevna količina kalcija ne smije biti ispod 1 gr po danu da, zbog njegove povećane potrošnje, ne bi došlo do osteoporoze.
Dozvoljeni čajevi: šipak, čajevi za povećavanje i izlučivanje urina, breza, kleka, peršun, medvedika, sjeme komorača. Od povrća jesti krompir, mrkvu, cveklu.

* Fosfaturija
- izlučivanje soli fosfora urinom
Ograničiti unos: badema, tvrdog sira, jetre, jaja, ribe.
Unositi što više tečnosti, ograničiti unos soli.
Jesti: fermentisane sireve, morsku i slatkovodnu ribu, meso sisara i ptica, morske plodove, supe, industrijsko žito, proizvode od žita, leću sočivo/leću osim prosa.

* Cistinurija
- prisustvo cistinskih kristala u urinu.
Režim ishrane:
Ograničen je unos proteina kojih ima u gotovo svim namirnicama životinjskog porijekla, pa kontrolisano treba unositi meso, ribu, mlijeko.
Ograničiti unos tečnosti, umanjiti unos soli.
Začinsko bilje zamjenjuje nedostatak soli. Povećati unos voća i povrća.

BIJELA BREZA (Betula alba)
* Ljekovito djejstvo
- liječi aterosklerozu, gojaznost, bubrežni kamenac, koristi se kao diuretik.
* vrijeme branja:
- Sok iz biljke cijedi se krajem februara i početkom marta, dok se pupoljci i list beru u martu.

BRESKVA ( Prunus persica)
* Ljekovito djejstvo:
- protiv malokrvnosti, za crijevna oboljenja, srčane aritmije, gastritis, čišćenje organizma. Preporučuje se dijabetičarima.
* Vrijeme branja:
- cvijet se bere od marta.

DREN /DRIJENJAK (Cornus mas)
* Ljekovito djejstvo:
- povoljno djeluje na sluznicu crijeva, koristi se u liječenju organa za varenje i u slučaju proliva.
*Vrijeme branja:
- cvjeta krajem februara i početkom marta

HRAST (Quercus)
* Ljekovito djejstvo
- čaj od lišća koristi se za liječenje tuberkuloze, srčanih oboljenja, za čišćenje i jačanje krvi, a uvarak je koristan protiv upale grla i promuklosti.
* Vrijeme branja:
- Mlado lišće i kora se skuplja na proljeće.

IĐIROT (Acorus calamus)
* Ljekovito djelovanje:
- liječi groznicu, jača želudac i živce, dobar protiv nadimanja, slabe probave, lupanja srca, prehlade, kašlja, upaljenih sluznica.
* Vrijeme branja:
- Korijen se kopa početkom proljeća, ali se ne smije guliti jer gubi ljekovita svojstva.

OMAN ( Inula helenium)
*Ljekovito djejstvo:
- protiv kašlja, djeluje na izlučivanje sluzi, čisti pluća i krv, liječi bronhitis, astmu, reumatizam...
*Vrijeme branja:
- početkom proljeća vadi se korijen, a listovi i cvijetovi za vrijeme cvjetanja.

ORAH ( Juglans regia)
* Ljekovito djejstvo:
- Čaj od mladog lišća koristi se za čišćenje, poboljšavanje i jačanje krvi; za jačanje želuca, dobru probavu; koristan je kod rahitičnih oboljenja kostiju, krvarenja zuba...
* Vrijeme branja:
- početkom proljeća skuplja se lišće.

PERŠUN ( Petroselinum hortense)
* Ljekovita djejstva:
- protiv nadimanja, umiruje grčeve, pospješuje menstruaciju
* Vrijeme branja:
- ljekoviti korijen vadi se početkom proljeća.

SOLOMONOV PEČAT ( Polygonum persicaria)
* Ljekovito djejstvo:
- liječi katar želuca i čireva u želucu; koristi se za grgljanje u slučaju upala grla i ždrijela. Otvorene rane na nogama oblažu se svježe izgnječenom biljkom.
*Vrijeme branja:
- početkom proljeća skuplja se lišće.

SMREKA (Juniperus communis)
* Ljekovito djejstvo:
- čaj od bobica jača živce i želudac, čisti krv, liječi vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru,  drobi i odvaja kamence i pijesak iz žuči, bubrega, mokračne bešike.
* vrijeme branja: list sa pupoljcima bere se u martu.

ŠPARGLA VRTNA (Asparagus officinalis)
* Ljekovito djejstvo:
- izdanci špargle pospješuju rad bubrežnih ćelija, a time i izlučivanje vode iz tijela; izvrsna su hrana za dijabetičare. Sjeme se koristi za smirivanje želuca.
* Vrijeme branja:
- za lijek se skupljaju izdanci početkom proljeća.

Zbog poremećaja u imunološkom sistemu, sve je više ljudi koji boluju od najrazličitijih oblika alergija.
Alergija je poremećaj u radu imunološkog sistema koji određene bezopasne materije, takozvane alergene, prepoznaje kao potencijalno opasne, te pokreće "akciju" za njihovu eliminaciju, stvarajući antitijela za borbu protiv njih. Djejstvo ovih antitijela na ćelije izaziva prve simptome alergije, a u slučaju svakog novog susreta sa alergenima, antitijela se aktiviraju i tegobe se ponavljaju.
Po intenzitetu razlikuju se slabe, umjerene i jake alergije, a najjače među njima, poput anafilaktičkog šoka, opasne su po život.
Postoji opća podjela na kožne i alergije disajnih organa, kao i na alergije na hranu, lijekove, prašinu...
Alergije se najčešće javljaju u proljeće, kada se priroda budi.
Među najčešće proljetne alergije spadaju:
* Polenska alergija
- polen- cvijetni prah; izaziva zdravstvene probleme u vidu konjuktivitisa ili kao problem sa disajnim organima, a ukoliko su oba simptoma prisutna, govori se o tzv. polenskoj groznici.
- početak rizičnog perioda je februar, a svoj vrhunac dostiže u aprilu i maju.
- osjetljivi na polen ne bi trebalo da izlaze u jutarnjim satima jer je tad koncentracija najjača.
* Ubodi insekata
- Proljeće je vrijeme aktiviranja i insekata te se boravak u prirodi završava često alergijskim reakcijama.
- Izazivači ove alergije su: pčele, bumbari, ose i mravi...
- alergija se manifestuje otokom, osipom,  bolnim plikovima na ubodnom mjestu a praćene su povraćanjem, prolivom, a u najtežim slučajevima čak gubitkom svijesti, pa i smrću.
* Voće
- Najčešće je to voće koje nije često na jelovniku, ali u alargene spadaju i određeni sastojci koštunjavog voća: šljiva, kajsija, trešnja, višnja.
- Simptomi su: plikovi na koži, sluzokoži grla, gubitak sposobnosti gutanja, poremećaji disanja i gubitak svijesti.
- alergiju izazivaju kako svježe voće i povrće, tako i prerađevine- sokovi, džemovi...
* Kućni ljubimci
- Ljudi s ovom vrstom alergije imaju najviše problema u proljeće jer se tada usljed linanja i mitarenja u zraku nalazi mnogo više perja i dlaka.
- Alergija napada disajne organe, sinuse, kožu.

PREVENCIJA
Univerzalni lijek protiv alergija ne postoji, a medicinski preparati samo ublažavaju simptome. Ipak, određenim mjerama moguće je preduprediti njihovu pojavu. Najbolje je potpuno izbjegavati alargene- držati zatvorene prozore u doba cvjetanja biljki, voditi računa o insektima, izbaciti pojedine namirnice iz ishrane. Ljekovite biljke mogu biti od velike pomoći u ublažavanju alergijskih tegoba.

BILJEM PROTIV ALERGIJA
*Inhalirati se parom od čaja kamilice i žalfije u koju je dodana kašičica eukaliptusovog ulja.
* u šolju proključale vode dodati kašiku suhe žare/koprive. Poklopiti, držati 15 minuta i popiti nezaslađeno.
* Izrendati malo celera i cio korijen hrena, dodati po jednu izrendanu jabuku i mrkvu i preko toga iscijediti limun. Uzimati 2-3 kašičice dnevno.
* Pomiješati litar maslinovog ulja sa 100 gr kantariona. Držati u staklenoj posudi, čvrsto zatvoreno, na sunčanom mjestu sve dok ne dobije prepoznatljivu crvenu boju. Procijediti, a ulje koristiti u slučaju plikova i oteklina na koži. Također, u ovu svrhu uzimaju se i preparati s aloja verom.
* uzimanje veće količine C vitamina veoma je važno u borbi protiv simptoma alergije.

 
  U nizu tekstova o čuvanju zdravlja spominju se slobodni radikali, u            svakoj priči o srčanim bolestima, arterosklerozi, moždanom udaru tvrdi         se da im je uzrok oksidativni stres, a antioksidanti su riječ koju   čujete     na  svakom koraku. Saznajte šta su slobodni radikali, kako   nastaje          oksidativni stres i šta sami možete učiniti da biste svoje  tijelo snabdjeli       antioksidansima te dugo bili zdravi.
    Tek tokom posljednje dvije decenije naučnici se intenzivno bave          proučavanjem djelovanja slobodnih radikala na ljudski organizam. Sve         više se dokazuje jasna veza pretjerane proizvodnje slobodnih radikala i      procesa starenja, nastupanja degenerativnih promjena kao što su srčane  bolesti, moždani udar, rak i arterioskleroza.
    Mitohondriji (električne centrale svake ćelije) i fagociti (ćelije žderači) su prije svih snažni izvori radikala kisika koje kasnije mogu oštetiti DNK, proteine, ugljikohidrate i lipide, naravno pod uvjetom da tijelo ne raspolaže dovoljno jakim odbrambenim sistemom.
    Višak radikala kisika povezan sa nedostatkom antioksidanata naziva se oksidativni stres. A upravo taj stres igra odlučujuću ulogu u nastanku već spomenutih oboljenja. Pretjerana količina slobodnih radikala može nastati zahvaljujući aktivnosti unutrašnjih i vanjskih izvora radikala.

    Endogeni (unutrašnji) izvori radikala su:
1. stres;
2. imuna odbrana;
3. upale;
4. povrede;
5. veliko fizičko opterećenje.

    Egzogeni (vanjski) izvori radikala su:
1. pušenje;
2. alkohol;
3. određeni lijekovi;
4. smog, automobilski gasovi, zagađenje zraka;
5. UV zrake, zračenje, rendgenske zrake;
6. pesticidi, dioksin, metan, ozon, razređivači, teški metali.

Šta možete učiniti protiv slobodnih radikala:
• izbjegavajte izvore slobodnih radikala;
• izbjegavajte zagađenu okolinu kao i opterećenje stresom;
• smanjiti kafu, konzumaciju alkohola, pušenje duhana;
• Pojačati unos antioksidanata nastojeći da sastojci budu svježi i kvalitetni, a posebnu pažnju posvetiti važnim mineralima i vitaminima. Hranu dopunjavati antioksidantima – kapsulama vitamina A,C,E, zatim koenzimom E, antocijanima i cinkovim oksidom;
• Kretati se što više na svježem zraku i baviti se sportskim aktivnostima.

Šta mogu oksidansi protiv slobodnih radikala?
    Antioksidanti višestruko učestvuju u razmjeni materija u našem organizmu.
Djelovanje:
- usporavaju proces starenja;
- obaraju nivo kolesterola;
- smanjuju rizik od arteriosleroze;
- povećavaju zaštitu od srčanih bolesti i moždanog udara;
- smanjuju rizik obolijevanja od svih vrsta raka;
- koče rast tumora;
- pomažu tijelu da se oslobodi materija koje izazivaju rak i uzrokuju oboljenja;
- štite oči od oštećenja mrežnice;
- štiti tijelo (i nepušače) od šteta nastalih duhanskim dimom;
- nude dodatnu zaštitu protiv hronično-opstruktivnih oboljenja pluća kao što su astma, bronhitis, emfizem;
- štite i od oštećenja izazvanih zagađenošću okoline.

Simptomi:
- prekomjerna žeđ i želja za jelom
- pojačano mokrenje (katkad čak svaki sat)
- gubitak težine
- umor
- mučnina, možda povraćanje
- zamagljen vid
- kod žena: česta infekcija rodnice i možda prestanak mjesečnice
- kod muškaraca: impotencija
- kod muškaraca i žena: gljivične infekcije

Šećerna bolest ili dijabetes je posljedica poremećaja nivoa inzulina u krvi, hormona gušterače koji pomaže tjelesnom sistemu da pretvara glukozu ili krvni šećer u energiju.

Dijabetes tip 1
- naziva se i inzulin- ovisnim dijabetesom, ili mladalačkim dijabetesom, ili šećernom bolešću koja se javlja u mladalačkoj dobi - posljedica je nedostatka inzulina. Ovaj tip bolesti pogađa mlađe od 30 godina.
Dijabetes tip 2
- poznat kao inzulin- neovisni dijabetes koji se javlja u odrasloj dobi ili stabilna šečerna bolest- posljedica nesposobnosti organizma da uspješno preradi taj hormon. Oko 90% svih dijabetičara ima ovaj oblik te bolesti.  Javlja se kod osoba starijih od 40 godina.

Hipoglikemija
- prenizak nivo šećera u krvi da bi se zadovoljile potrebe organizma za energijom.

Hiperglikemija
- visok nivo šećera u krvi.

Ketoacidoza
- kad krv postaje sve kiselija zbog nakupljanja otrovnih nusproizvoda, zvanih KETONI, koji se stvaraju dok organizam razgrađuje masti procesom za dobijanje energije.
- javlja se kod oboljelih od dijabetesa tipa 1 ako ne primaju odgovarajuće dodatne količine inzulina, a u organizmu im se razvila velika glad za izvorima energije.
- javlja se kod dijabetičara, ako nivoi glukoze i inzulina nisu u odgovarajućoj ravnoteži ili ako je organizam podvrgnut naglom tjelesnom opterećenju, možda usljed nesreće ili bolesti. (Bilo kakva vrsta bolesti povećava potrebu organizma za inzulinom da bi se glukoza u krvi mogla preraditi u energiju potrebnu za suzbijanje bolesti ili infekcije.)

Ako ste dijabetičar, posebnu pažnju obratite na znake koji upozoravaju na katoacidozu: mučninu, prekomjernu žeđ, često mokrenje, krajnju malaksalost, bolove u trbuhu i ubrzano duboko disanje. Nemogućnost trenutnog reagiranja injekcijama inzulina i intravenskim davanjem slanih otopina (da bi se nadoknadila izgubljena tjelesna tekućina) možedovesti do kome ili smrti.

       Dugoročne komplikacije dijabetesa mogu oštetiti oči, živčani sistem, bubrege te sisteme srca i krvnih žila te krvotoka, a isto tako i oslabiti ukupnu otpornost organizma na infekcije. Posjekotine i rane zamlađuju sporije, a dijabetičari su također skloni bolestima desni, infekcijama mokraćnog sistema i infekcijama usne šupljine čiji je uzročnik kandida. Komplikacije šećerne bolesti primarni su uzrok sljepoće u odraslih. U roku od 10 godina nakon što im je bolest dijagnosticirana, kod otprilike polovice svih dijabetičara razvije se očni poremećaj koji se zove dijabetičarska retinopatija koja može oslabiti kapilare koji snadbijevaju mrežicu krvlju te konačno utjecati na vid. Kod dijabetičara isto tako postoji veća vjerovatnost dobivanja mrena i glaukoma.

LIJEČENJE:
      Zahtjeva podešavanje nivoa inzulina u organizmu i strogo pridržavanje pravila prehrane i tjelesnim vježbama.
Poklanjanjem duže pažnje sadržaju i vremenu obroka može se na najmanju mjeru svesti ili izbjeći "učinak klackalice" kod koje se brzo mijenja novi šećera u krvi, što može zahtjevati brze promjene u doziranju inzulina.
Održavanje raznovrsne prehrane od životne je važnosti kod dijabetisa tipa 1 i tipa 2, pa se treba poraditi sa liječnikom na sastavljanju jelovnika. Liječnici obično preporučuju tri manja obroka i 3-4 lagana međuobroka svaki dan da bi se održala prava ravnoteža između glukoze i inzulina u krvi.


UGLJIKOHIDRATI - posebno oni koji sporo oslobađaju glukozu u krvotok- morali bi sačinjavati 50 - 60% ukupnog unosa kalorija.
BJELANČEVINE  20 - 25 %
MASTI od 20 - 30 %

Preporučena razmjera u biti je ista i kod dijabetičara tipa 2. Budući da oboljeli od dijabetesa tipa 2 obično ne moraju brinuti o rasporedu inzulinskih doza, ne moraju ni paziti toliko na vrijeme svojih obroka kao dijabetičari tipa 1.

Oboljeli od dijabetesa tipa 1 moraju znati da se fizičkom aktivnošću (tjelovježbom) spušta nivo glukoze u krvi. Da bi se spriječio napad HIPOGLIKEMIJE, trebaju planirati pojesti zalogaj ugljikohidrata približno pola sata prije početka vježbe i moraju imati nešto za piće i jelo ukoliko počnu osjećati simptome HIPOGLIKEMIJE. VJEŽBE RADITI U DOGOVORU S LIJEČNIKOM.
U slučaju napada hipoglikemije, odmah se mora pružiti liječnička pomoć da ne bi došlo do kome. Zato je neophodno da postoji identifikacija bolesti uvijek uz oboljelog kako bi se pravovremeno pružila pomoć, jer u suprotnom napad bi se mogao protumačiti kao pijanstvo.

Šećerna bolest koja se neispravno liječi, može biti opasna po život i nikad se ne smije pokušati liječiti bez liječničke pomoći.

Neki stručnjaci tvrde da je šećerna bolest poremećaj zapadnjačkog načina života, ističući činjenicu da kad osobe u drugim kulturama napuste izvornu hranu i usvoje prehranu prerađenih jela, stopa dijabetesa počinje rasti.
    Dijeta bogata ugljikohidratima i biljnim vlaknima (high-carbahydrate high-plant-fiber diet- HCF dijeta) predstavlja alternativu za konvencionalnu dijetalnu prehranu dijabetičara.
HCF dijeta traži da dijabetičari slijede ove dnevne upute pri planiranju svojih obroka:
70-75% složenih ugljikohidrata
15-20% bjelančevina
5-10% masti
    Kaže se da HCF dijeta povećava svojstva inzulina da potiče glukozu u krvi kao izvor energije, da popravlja nivo holesterola, smanjuje raširenost hiperglikemije i hipoglikemije i pomaže pri mršavljenju kod oboljelih od dijabetesa tipa 2.
    Izmijenjena verzija HCH dijete još više ograničava dopuštene vrste hrane, no povećava dopustivu količinu ugljikohidrata.
    Jedno sveučilišno istraživanje pokazalo je da dijeta bogata ugljikohidratima i vlaknima može smanjiti  potražnju inzulina u oboljelih od dijabetesa tipa 1 čak 30-40%, a u oboljelih od tipa 2 između 75 i 100%.
    Dijabetičari bi morali izbjegavati šećer budući da on može smanjiti podnošenje glukoze u organizmu i pogoršati tegobe krvotoka.
    Pušači dijabetičari trebaju uzimati veću količinu vitamina C.
Hrana:
UGLJIKOHIDRATI  u: kukuruzu, povrću, voću, medu, hljebu, krompiru, riži
BJELANČEVINE: riba, crveno meso, meso peradi (bez masnoće), mliječni proizvodi, jaja, mahunarke, pečurke
MASTI: biljna ulja nezasićenih masti

NUTRICIONISTI PREPORUČUJU:
1. Dodatne količine KROMA jer:
- smanjuje nivo šećera u krvi
- poboljšava podnošenje glukoze
- smanjuje razinu inzulina
- pomaže održavanju niskog nivoa holesterola u krvi

2. BIOTIN - vitamin H
- pomaže pretvaranju hrane u energiju i neophodan za sintezu ugljikohidrata, bjelančevina i masnih kiselina
Ima ga u:
- brokulama, krompiru, jajima, bananama, šampinjonima, grašku, karfiolu, špinatu, orasima, čokoladi, suncokretovim sjemenkama

3. VITAMIN B6
- pivski kvasac, pšenične klice, mekinje, kupus, mlijeko, jaja, govedina, dinje

4. VITAMIN B12
- govedina, džigerica, jaja, mlijeko, sir

5. VITAMIN C
- agrumi, bobičasto voće, kivi, zeleno lisnato povrće, paprika, kiseli kupus

6. VITAMIN E
- biljna ulja, maslinovo i suncokretovo, žitne klice, integralno zrnje, orašasti plodovi, soja

7. MANGAN
- integralne žitarice, orašasti plodovi, indijski i ruski čaj

8. MAGNEZIJ
- smokve, limun, grejp, jabuke, tamnozeleno povrće

9. CINK
- meso, crni hljeb, integralne žitarice, mliječni proizvodi, orašasto voće, rakovi, nemasna goveđa šnicla

10. KALIJ
- listovi nane, paradajz, banane, krompir, zeleno povrće

11. BAKAR
- žitne pahuljice, grožđice, masline, jastog, losos, integralni hljeb, puter, kakao

PREHRANA:
    Treba razlikovati namirnice koje se mogu uzimati bez rezerve i one koje se mogu uzimati u strogo kontrolisanim količinama. Bolesnika ne treba tjerati da jede hranu koju ne voli i ne podnosi je  jer početak dijetalne ishrane je težak.

Dijabetičari trebaju jesti:
- mlijeko i mliječne proizvode (jogurt, kiselo mlijeko) od 1,2-2,8% mliječne masti; mladi sir, kajmak-povremeno 2-3 kašičice; izbjegavati masne sireve;
- goveđe, teleće, janjeće i bijelo meso peradi (piletina i ćuretina). Odstraniti vidljive masnoće i birati nemasne dijelove. Meso treba kuhati ili peći na roštilju, ne pržiti ( porcija mesa za ručak 80-130gr a kombinirati sa povrćem i salatom.
- mnogo lisnatog povrća: špinat, kelj, karfiol, kupus, zelena salata, prokule, brokuli, izerendan korijen svježeg kupusa jer ima najviše dijetalnih vlakana.
- neglaziranu rižu
- kuhani ili zapečeni krompir
- voće- paziti na količinu i raspored obroka, Koristiti prirodne voćne sokove i sok od cjeđenog voća
- ražani, integralni, crni i kukuruzni hljeb i peciva od integralnog brašna.

Namirnice koje posebno odgovaraju dijabetičarima:
* kopriva/ žara jer sadrži lecitin, mnogo vitamina C i K, željeza, magnezija, natrija, kalija, kalcija... kao i glikokimin koji reguliše sadržaj šećera u krvi;
* bijeli i crni luk
* cimet
* breskva
* špargla vrtna( asparagus oficinalis)
* potočarka (nasturtium oficinale)
* lovorov list
* listovi borovnice za čaj
* cikorija/vodopija- korijen (cichorium intybus) - sadrži inulin
* hren - začin koji treba koristiti samo u svježem stanju; najvažniji mu je sastojak glukozid sinigrin; hren se posebno preporučuje dijabetičarima i za njih je ljekovit.
* maslačak - čaj od suhog isitnjenog korijena; svaki dan sažvakati 5-10 šupljih stabljika maslačka
* jabukovo sirće- po preporuci Državnog univerziteta u Arizoni, zaključak istraživanja je da smanjuje nivo šećera u krvi utjecajem octene kiseline na enzime koji sudjeluju u razgradnji škroba.

Izbjegavati : acetilsalicalnu kiselinu- aspirin, kofein, riblje ulje, fenilefrin, adrenalin, efedrin

ALTERNATIVNO LIJEČENJE
Neki lijekovi pružaju varijacije dijabetičarskih dijeta. Drugi pak naglašavaju važnost dodatnih vitamina i minerala, propisuju ljekovito bilje za regulaciju šećera u krvi.
Tehnike za smanjenje stresa mogu također pomoći pri snižavanju nivoa glukoze u krvi. Bilo koja tehnika meditacije, hipnoterapija ili druga tehnika opuštanja može pospiješiti smanjivanje potreba za inzulinom.

Važno je znati da se za svaku promjenu u načinu života i ishrani treba posavjetovati s liječnikom.

1. list crnog duda  20 gr
    maslačak            20gr
    brezov list            20gr
    matičnjak            20gr
    mahuna graha
Tri supene kašike preliti sa 7 dcl hladne vode; ostaviti da stoji preko noći, a ujutro staviti na vatru da proključa i nakon toga hladiti pola sata. Procijediti  i popiti u toku dana.

2. 40 gr lista crnog duda
    40 gr mahuna graha
    20 gr bosiljka
Pomiješati, isitniti. 25 gr mješavine kuhati u 1/2 l vode. zatim poklopiti i ostaviti da odstoji15 minuta. Procijediti i piti 3 puta na dan po 1 šolju prije jela.

3. 60gr mahune graha
    40gr lista borovnice
2 kašike mješavine kuhati u 3 šolje vode sve dok se količina tečnosti ne smanji na 2 šolje. Po 1 šolju procijeđenog čaja piti 2-3 puta na dan.

3a. Uzeti po kašiku lista i ploda borovnice i mahune graška, pomiješati i preliti hladnom vodom (1/2 l); ostaviti da se natopi preko noći. Ujutro zagrijati do vrijenja i kuhati još 5 minuta. Pustiti da se ohladi ; procijediti i pola sata prije svakog jela popiti po šolju napitka.

4. Čaj od korijena maslačka
1 kašika suhog isitnjenog korijena stavi se u 2 dcl vode, kuha na laganoj vatri nekoliko minuta; procijediti poslije 15 minuta i piti tokom dana nezaslađeno.

5. Odvar protiv šećerne bolest
2 supene kašike isječenih mahuna graha staviti u 1/2 l vode i ukuhati do polovine. Procijediti i piti po šolju prije jela.

Uprkos nedostatku vremena i moje namjere uzimanja pauze u pisanju, nastavljam. Razlog je saznanje da je 2007. godina proglašena godinom borbe protiv dijabetesa - šećerne bolesti. Ono što vas ne tišti i ne zanima vas, ali podatak da u svijetu sve veći broj djece boluje od ove bolesti natjerao me da razmišljam o njoj i pokušam doći do nekih saznanja. Kažu da je to jedna od najopasnijih nezaraznih bolesti od koje u svijetu boluje više od 200 miliona ljudi, a svake godine od dijabetesa umire 1,1 milion ljudi. Broj oboljelih iz godine u godinu sve više raste, a nažalost i u ovoj našoj maloj zemlji zbog užasa ratnih dešavanje i humanitarne ishrane u tom periodu sve više je dijabetičara, nažalost u porastu među djecom i omladinom. Do sada je tip 2 - neovisnici od inzulina, bio bolest nakon 40. godine, sad se ta granica pomjera prema djeci, među kojima je i najviše dijabetičara tipa 1- ovisnika o inzulinu. Razlog zbog kojeg istražujem ovu tematiku je podatak da se pravilnom ishranom može smanjiti potražnja inzulina kod oboljelih tipa 1 za čak 30-40 %, a oboljelih tipa 2- između 75 i 100%. Ne morate imati u svojoj porodici prisutnu ovu bolest, ali zbog raširenosti ćete sigurno doći u priliku da bar jednom ugostite dijabetičara- šta ponuditi za jelo? Osim toga, potrebno je da svi mi znamo bar osnovne karakteristike ove bolesti jer napad sniženog ili povišenog šećera može se desiti i u vašoj blizini, dok prolazite ulicom, vozite se javnim prijevozom... Od vaše pomoći možda će zavisiti život, jer se napad uzrokovan dijabetesom često zamjenjuje za pijanstvo. Ono što mogu sad, dok ne zavrišim pisanje,  preporučiti za ishranu je žara/kopriva koja  sad nanovo niče: pored svih drugih sastojaka i bogatstva sadrži i glikokinin koji reguliše sadržaj šećera u krvi.
Zamolila bih da ostavite u komentarima što više prijedloga, vaših ličnih provjerenih iskustava kako bih dopunila svoje podatke

(Planirana je i promjena izgleda bloga, ali će to malo sačekati)

Dragi posjetitelji i prijatelji. Pravim pauzu u pisanju  zbog zamora

od  bloga i velikih poslovnih obaveza u ovom periodu. Nadam se

da ćete  imati šta pročitati i ostaviti komentar za ono što vas 

interesuje.  Selamim / pozdravljam

 Nos koji curi, često kihanje te vlažne i nadražene oči zbog alergijskog rinitisa posljedica su izlaganja alergenu (tvari koja izaziva alergiju), kao što su pelud ili prašina. Možete poduzeti neke mjere da biste izbjegli izlaganje alergenima, a prirodni će vam lijekovi donijeti određeno olakšanje, no najbolji je način za povećanje otpornosti jačanje vlastitog imunološkog sustava.
Simptomi alergijskog rinitisa nalikuju na simptome obične prehlade, ali nisu izazvani infekcijom. Oni zpravo predstavljaju pretjeranu reakciju na normalno bezopasnu tvar. Vaš imunološki sistem na tu tvar reagira kao da je posrijedi kakav opasan uljez koji u organizmu može izazvati upalu i nadraženost. Najuobičajeniji je oblik ove bolesti sezonski alergijski rinitis koji se također naziva peludnom groznicom odnosno hunjavicom ili peludnom alergijom.
U proljeće je glavni krivac za nju pelud s drveća, u ljeto razne vrste trava, a u jesen korov. Ako ste alergični na više od jedne vrste peluda, kod vas simptomi mogu svake godine potrajati i po nekoliko mjeseci. Cjelogodišnje simptome alergijskog rinitisa izazivaju uzročnici kao što su plijesan, životinjska prhut, grinje, pojedine namirnice te toksini iz okoliša. Prevencija Imunitet jačajte zdravom prehranom, sastavljenom od namirnica bogatih vitaminima B i C, te flavonoidima. Korisno je uzimati vitamin C i kao dodatak. Sezonski alergijski rinitis
Peludna su zrnca toliko brojna i sitna da ih je teško potpuno izbjeći, ali ipak možete smanjiti izloženost tom alergenu. Prije uobičajene pojave peludne hunjavice trebalo bi poduzeti sljedeće mjere:
- Svaki dan pojesti po kašiku domaćeg, ne toplinom obrađenog meda koji sadrži čestice voska iz saća. Vjeruje se da se time jača otpornost na pelud lokalnih biljaka.
- Svaki dan popiti po šalicu čaja od ginsenga ili pupavice za jačanje imunološkog sistema.
Tokom sezone peludne hunjavice:
■ Boravite što više u zatvorenom prostoru, a prozore zatvarajte kada god je to moguće, posebno rano uvečer, kada je nivo peluda najviši.
■ Redovno usisavajte prašinu.
■ Pelud iz zraka uklonite uz pomoć ionizatora ili visokodjelotvornog pročistača zraka (HEPA filtra).
■ Nosite sunčane naočale priljubljene uz glavu i/ili biciklističku masku za lice kada izlazite iz kuće.
■ Zaštitite se od peluda tako što ćete u nosnice i oko njih nanijeti vazelin.
■ U autu držite zatvorene prozore i vanjsku ventilaciju.
■ Izbjegavajte gradska središta i zadimljene prostorije jer onečišćeni zrak privlači pelud.
■ Nakon povratka kući presvucite se u čistu odjeću, a odjeću često perite.
■ Prije olujne grmljavine, kao i dva-tri sata nakon njezina završetka, ostanite u kući. Zbog velike vlažnosti zraka koja prethodi oluji peludna se zrnca nadimaju i pucaju ispuštajući u zrak čestice peludnog škroba.
■ Nosite masku kada čistite prašnjava, pljesnjiva ili vrlo prljava mjesta.

Liječenje
Opće mjere
- Često oplahnjujte lice ili ga brišite spužvom kako biste s kože i područja oko očiju uklonili pelud.
- Ako vas oči svrbe i suze, isperite ih s pola litre prokuhane i ohlađene vode u koju ste dodali prstovet soli ili dvije kašičice destilirane vještičje lijeske. Tu otopinu upotrijebite i za ispiranje nosa.
Biljni lijekovi
 ■ Inhalirajte paru od pola litre vruće vode u koju ste dodali kašičicu sušene kamilice ili stolisnika.
■ Za peludnu hunjavicu pijte na dan dvije-tri šalice čaja od videa, bazgina cvijeta, matičnjaka, pupavice (echinacee) ili kamilice.
■ Protiv curenja iz nosa, tri puta na dan popij po šalicu čaja od koprive, bazgina cvijeta, đumbira, cimeta ili klinčića.
■ Začepljenost dišnih puteva smanjite dodavanjem bijelog luka u hranu ili uzimanjem češnjakovih kapsula ili tableta.
■ Svaki dan popijte po šoljicu čaja od pečatnjaka, videa, bazgina cvijeta ili kamilice. Kada potražiti liječničku pomoć
■ Kod vas su se pojavili neki novi simptomi ili su jaki odnosno tvrdokorni.

Odmah zatražite pomoć:
■ Ako počnete ubrzano disati ili općenito imate poteškoća s disanjem.

JESTE LI ZNALI? Zdrava prehrana koja uključuje bota-karoten, vitamine B5, B6, C i E, selen, cink, biljne pigmente i dobro uravnotežene esencijalne masne kiseline može pomoći u smanjenju alergijskih simptoma jer njome u organizam unosimo prirodne anithistaminike, sredstva protiv upala i sredstva za jačanje imuniteta.

U crvenim krvnim zrncima anemične osobe ima premalo hemoglobina. Hemoglobin je krvni pigment bogat željezom koji kisik od pluća prenosi do stanica, a ugljični dioksid od stanica do pluća. Pomislilo bi se da će anemična osoba biti blijeda u licu, no blaža anemija ne izaziva promjene u boji lica.

Anemija je najčešći krvni poremećaj, a u najvećem joj je broju slučajeva uzrok nedostatak željeza. Do takve anemije obično dolazi zbog potrebe za dodatnim količinama hemoglobina koju pak izazivaju brz rast ili gubitak krvi. Bez dovoljno željeza, tijelo ne može proizvesti dovoljno hemoglobina. U plodnim godinama žene gube željezo tokom mjesečnice pa im je stoga potrebno razmjerno više namirnica bogatih željezom nego muškarcima. Anemiju koja se javlja zbog nedostatka željeza moguće je liječiti promjenom načina prehrane.

 Simptomi

Svaka anemija koja vodi do znatnijeg manjka hemoglobina može izazvati umor, inertnost i glavobolje. Ako je riječ o teškoj anemiji, fizička aktivnost izaziva omaglicu, gubitak daha, bolove u prsima (anginu) i lupanje srca. Zbog anemije uslijed nedostatka željeza stvaraju se ranice na jeziku i u uglovima usta, nokti su suhi, tanki i krhki, a u ozbiljnim slučajevima javlja se i bljedunjavost. 

Prevencija

Rizik od anemije zbog nedostatka željeza relativno je nizak kod osobe koja je dobra zdravlja i zdravo se hrani. Ipak, ako gubite krv - primjerice, zbog bolnih mjesečnica tokom nekoliko mjeseci, neliječenih hemoroida ili krvarenja u probavnom traktu  bit će vam potrebna prehrana  posebno bogata željezom. Pojačajte obroke jetrima, krhtim crvenim
mesom, ribom, žumancima, sušenim voćem, i  sojinim proizvodima i sirupom od melase. Jedite mnogo crvenog luka, bijelog luka, graha, graška, jezgričastog voća, sjemenki, zelenog lisnatog povrća i bilja (kao što su dragušac, peršin, vlasac, kopriva, korijandar i maslačkovo lišće).

■  Konzumirajte namirnice u kojima ima mnogo vitamina C jer on potiče apsorpciju željeza. Na primjer, uz obrok popijte čašu narančina soka.

■  Integralne žitarice dobar su izvor željeza, ali također sadrže i fitate, tvari koje otežavaju apsorpciju željeza, pa ih ne treba jesti zajedno s ostalim namirnicama koje su bogate željezom.

■ Ograničite konzumiranje špinata i rabarbare: oksalna kiselina koju sadrži to povrće smanjuje apsorpciju željeza.  Željezo se lakše apsorbuje uz pomoć c vitamina. 

■ Jedite namirnice koje sadrže bakar, jer on pomaže u apsorpciji željeza. Tu spadaju sir, žumance, morski plodovi, jetra, integralne žitarice, povrće zelene boje, marelice, trešnje i sušene smokve.

■ Nemojte uz obroke piti čaj, kahvu, kakao, Coca-colu i vino jer tanin u tim pićima sprječava apsorpciju željeza u hrani.

Rjeđi oblici anemije

U mnogim slučajevima anemiju uzrokuje nedostatak željeza u prehrani i/ili nemogućnost apsorpcije željeza tokom probave. Postoji, međutim, i velik broj drugih uzroka.

■ Megaloblastičnu anemiju uzrokuje manjak vitamina Bl2 ili folne kiseline. Ovaj se oblik anemije ponekad javlja u trudnoći.

■ Perniciozna anemija rezultat je nedostatka tzv. unutrašnjeg sastojka, tvari nužne za apsorpciju vitamina Bl2. Najizloženiji su joj ljudi s krvnom grupom A.

■ Aplastična anemija posljedica je smanjene ili nikakve proizvodnje crvenih krvnih zrnaca kojoj su uzrok oštećenje ili neaktivnost koštane srži.

■ Nasljedna anemija ima različite uzroke. Talasemija nastaje zbog poremećaja u proizvodnji hemoglobina, a javlja se u osoba porijeklom iz sredozemnih, srednjoistočnih i južnoazijskih zemalja.

■ Srpasta anemija, nazvana tako prema srpastom obliku crvenih krvnih zrnaca, uglavnom se javlja kod osoba porijeklom iz Afrike, a obično se počinje razvijati već u djetinjstvu.

■ Hemolitična anemija uzrokovana je preuranjenim raspadom crvenih krvnih zrnaca, što može biti posljedica upotrebe nekih lijekova ili infekcije.

Liječenje

Preparate željeza uzimajte pod liječničkim nadzorom jer i previše željeza može biti opasno. Slijdece mjere mogu biti korisne:

* Dnevno uzimajte određenu dozu homeopat-skog lijeka Ferrum phosphoricum.

■  Pokušajte s čajem ili tinkturom štavelja (kiselice) jer u toj biljci ima mnogo željeza, te čajem ili tinkturom maslačka ili čička jer pomažu pri apsorpciji željeza.

» Osjećate li se umorno, pijte čaj ili uzimajte tinkturu dobivenu od zobi ili sladića.

Uloga želučane kiseline

Želudac nekih osoba koje pate od anemije proizvodi premalo želučane kiseline pa se zbog toga kod njih apsorpcija željeza ne odvija dobro. Razina se želučane kiseline može sniziti i zbog ugljikohidrata. Da biste poboljšali apsorpciju željeza, izbjegavajte uživanje hrane bogate ugljikohidratima (kao što su hljeb, tjestenina, šećer i riža) zajedno s namirnicama bogatim željezom i bjelančevinama (kao što su meso. riba i jaja). Da bi njihova probava i apsorpcija željeza bile optimalne, bjelančevine zahtijevaju prisutnost odgovarajuće količine želučane kiseline.

Trudnoća

U trudnoći može doći do anemije zbog manjka željeza te megalo-blastične anemije zbog manjka folne kiseline. Pokušajte to spriječiti prehranom koja će biti bogata sljedećim hranjivim sastojcima: vitaminima A. B6, C i E. folnom kiselinom, pantotenskom kiselinom, flavonoidima. željezom, manganom, cinkom i esencijalnim masnim kiselinama. Upotrebljavajte sve dodatke prehrani koje vam ljekar propiše.

Efikasan je protiv kašlja, snižava nivo šećera u krvi, steže, suzbija groznicu, čisti crijeva, a neki ga smatraju i jakim afrodizijakom.

 Kašu ili akaju drvo raste u tropskoj klimi. Češće se upotrebljava engleski izgovor i način pisanja kešu (cashew). Prvi Evropljani koji su na sjeveroistoku Brazila otkrili ovu biljku bili su Portugalci. Akaju, drugi naziv ovog drveta je ime koje su mu dali pripadnici indijanskog plemena Tupi, u prevodu znači bubrežno drvo, jer njegov sirovi plod podsjeća na bubreg.

U našim trgovinama naći čete ga pod imanom brazilski ili indijski orah. Latinski mu je naziv Anacardium occidentale. Kad ga jednom zagrizete postat ćete njegov obožavatelj. Ovaj koštunjavi plod veličine oko tri centimetra, a oblika bokserske rukavice, raste iz mesnatog pseudoploda, kešu jabuke, sočne i slatke, od koje se prave sok i marmelada. Sama kešu jabuka nije intenzivnog ukusa, slatkasto je kiselkasta, pomalo podsjeća na jabuku. U Brazilu se od nje pravi piće po imenu kahuina kojem se pripisuje ljekovito djelovanje. Plod brzo propada, truhljenje počinje već dan poslije berbe i zato ga nema u prodaji, a prerada počinje istog dana kad je berba. Plod može biti pojedinačan ili u grozdu i ima vlasitu čahuru. 

 Kešu jabuka je vrlo bogat izvor vitamina, minerala i drugih esencijalnih hranjivih materija. Vitamina C sadrži pet puta više od narandže. Plod se koristi za pravljenje visokohranjivih grickalica i sokova, a mnogo se koristi i u preparatima za ljepotu, jer sprečava prerano starenje kože i kose.

Sam indijski orah bogat je esencijalnim aminokiselinama (8,8 mg na 100 g). Dobar je izvor cinka (4,8 mg u 100 g), minerala potrebnog za povećanje imuniteta u ovo vrijeme prehlade i gripe, ako i drugih minerala i vitamina. Od minerala sadrži: kalij, natrij, bakar, fluor, jod, kalcij i željezo. U njemu je izuzetno mnogo fosfora, vitamona B1, B2 i B6 i vitamina E. Sadrži dosta masnoća (48,2 g), što mu daje i veliku kalorijsku vrijednost. I

zmeđu vanjske i unutrašnje ljuske je gusto, otrovno ulje koldkardol, zbog kojeg se orah mora najprije dobro očistiti, pa ispeći ili skuhati da bi se toksin uklonio i da bi bio spreman za jelo ( naravno, u prodaju stiže već tako pripremljen). Dokazano je da kešu ima antibakterijsko, antidizenterijsko, antimikrobno, antiseptičko, protivupalno, diuretično, osvježavajuće i tonizirajuće djelovanje. Efikasan je protiv kašlja, snižava nivo šećera u krvi i povišen krvni pritisak, steže, suzbija groznicu, čisti crijeva, a neki ga smatraju i jakim afrodizijakom. Kora i lišće bogati su taninima. U ljusci je otkrivena anakardična kiselina, za koju je dokazano da ubija neke kancerozne ćelije. Plod kešua ispoljio je antimikrobska svojstva prema raznim vrstama bakterija, između ostalih i helikobakteriju pilori, uzročnik čira na želucu. Međutim, mora se napomenuti da indijski orah (kao i drugi orasi) može biti uzročnik alergije. Indijski orah sadrži vrlo malo vlakana, tako da je od njega moguće napraviti glatke «kreme» koje su zaista dobrog i jedinstvenog ukusa. Osim toga od njega se može napraviti i ukusno mlijeko.

Predstavljam vam sokoterapiju doktora Normana Vokera (1866-1984.), američkog dijetologa. On je tvorac i začetnik sokoterapije ili "žive hrane", općeprihvaćenog sistema samoizlječenja.

Cijeđenje soka: Prije nego što se pojavi na našem stolu, sok je potrebno iscijediti iz svježeg voća. Sok se može pripremiti i od zamrznutih proizvoda zato što niske temperature ne utječu na njegov kvalitet, a termička obrada suprotno, uništava korisne tvari.

Stafilokoki

Za liječenje stafilokoka dobro je piti sok od jabuka u velikim količinama zato što on ima sposobnost suprostavljanja infekcijama u organizmu. Koristiti ovaj sok po 1-2 čaše 5-6 puta tokom sedmice. Za jačanje organizma kod te bolesti koristite slijedeće sokove:

Sok 1- Potrebno je 1/4 čaše soka od limuna, 2/3 čaše soka od šljive ranke ( džanarika, ringlo, trnošljiva, okruglica, šljiva krupna, okrugla žutorumena ploda). Pomiješajte sokove, pa dobro promućkajte. Pijte po pola čaše 4-5 puta na dan, tokom 5 dana (čim se razbolite).

Sok 2- Potrebno je 1/4 čaše soka od limuna, 1/4 čaše soka od šljive ranke, pola čaše soka od breskve. Pomiješajte sastojke, zatim promućkajte. Pijte po 1/3 čaše 3 puta na dan tokom 5 dana.

Kod pojačanog lupanja srca i aritmije

Za liječenje tahikardije (pojačanog lupanja srca) i aritmije mogu se koristiti različiti sokovi. Preporučuju se tri najdjelotvornija po mišljenju onih koji su primjenjivali Vokerovu sokoterapiju.

Sok 1- Potrebno je: 2/4 čaše soka od šljive ranke, 2/4 čaše soka od banane, 1/4 čaše soka od limuna. Dobro promiješajte neposredno prije upotrebe sve sokove. Pijte po 1 čašu 3 puta na dan prije jela tokom 3-4 sedmice.

Sok 2- Potrebno je 1/4 čaše soka od šipka i 1/4 čaše soka od višnje. Pomiješajte sokove neposredno prije upotrebe. Pijte po pola čaše tri puta na dan prije jela tokom 3-4 sedmice.

Sok 3- Potrebno je 1/2 čaše soka od kruške, 1/4 čaše soka od grejpa i 1/4 soka od šipka. (nara) Pomiješajte sokove neposredno prije upotrebe. Pijte po 1/3 čaše četiri puta na dan tokom 3-4 sedmice.

 Psorijaza

Kod liječenja psorijaze može se koristiti sok od šipka. On je vrlo koristan za kožu, omogućuje joj da se aktivno bori s raznim problemima, poveća njenu izdržljivost na bolest. Pijte ga što je moguće više.

Sok 1 - Potrebno je: 1 l soka od šipka(nara), 5 kašika lipovog meda. Rastvorite med u soku. Svakog dana pijte po jednu čašu ujutru naiskap i navečer prije spavanja. Tokom dana popijte pola čaše soka nakon jela. Primjenjujte terapiju tri sedmice. Nakon toga možete napraviti prekid u trajanju od jednog mjeseca, a zatim ponovite terapiju liječenja.

Sok 2 - potrebno je: 1/4 čaše soka od trešnje, 1/4 čaše soka od višnje i 1/4 čaše soka od šipka. Pijte po pola čaše 2-3 puta tokom 2-3 sedmice.

Bubrežne bolesti

Za liječenje i preventivu mnogih bubrežnih bolesti odavno se koristi sok od šipka. Još prije 5000 godina u Babilonu se koristio kao osnovno terapeutsko sredstvoprotiv bubrežnih bolesti. Ovu tradiciju su nastavili u Staroj Grčkoj i u Rimu, a također u Egiptu i u Indiji. Stanovnici Izraela smatraju da plod šipka stvara dobro raspoloženje. Upotreba soka od šipka ima blagotvoran učinak na stanje i funkcioniranje bubrega, a posebno se preporučuje bolesnicima nakon operacije, u periodu oporavka.

Sok od šipka (nara) nadoknađuje manjak vitamina i energijske zalihe neophodne za normalan rad svih unutarnjih organa. Sok od sjemenki šipka djeluje kao sredstvo za izmokravanje. Sok od šipka sadrži kalij, koji igra važnu ulogu u regulaciji razmjene vode i soli. Zato je kod bubrežnih bolesti njegova upotreba neophodna. . Pijte po čašu soka ujutru naiskap i navečer prije spavanja, a između po 1/4 čaše nakon jela tokom 7 sedmica.

Sok od smokve: U slučaju nefritisa, u liječenju se preporučuje sok od smokve kao sredstvo protiv upale. Ali, treba znati da se ne mogu svi preparati od smokve upotrebljavati. Oni su zabranjeni kod dijabetesa, kao i teških bolesti želučano-crijevnog trakta. Pijte ga po čašu 2-3 puta na dan tokom 3-4 sedmice.

Artritis

Kod artritisa nastaje poremećaj rasporeda i balansa kalcija u organizmu, zato što se on uglavnom sakuplja u ozlijeđenim zglobovima, umjesto da iz krvi ravnomjerno snabdijeva sve dijelove tijela. postepeno dolazi do stvrdnuća nakupljenog kalcija, da bi se na kraju završilo deformacijom kostiju. Ti su procesi propraćeni jakim bolovima. za rastvaranje neorganskog kalcija organizmu je potrebna salicilna kiselina, koja se uveliko nalazi u svježem soku od grejpa. Njega treba piti svakoga dana ne manje od 0,5 l.

Čirevi

Sok od dinje, po svom učinku sličan je soku od kruške i soku od banane. On blagotvorno djeluje na želudac, otklanja tegobe koje su često vezane za pojavu čireva.

Sok 1- Potrebno je: 4 čaše soka od dinje i 1 čaša mineralne vode. Razrijedite sok od dinje sa mineralnom vodom i sipajte u dovro zatvorenu posudu. Pijte taj sok što je moguće više (po pola čaše 3-4 puta na dan).

Sok 2 - Potrebno je: pola čaše soka od breskve, 1/3 čaše soka od banane, 1/4 čaše soka od kruške i pola čaše soka od šipka. Pomiješajte sokove i pijte po pola čaše 4 puta na dan (prvi put ujutru naiskap, zatim prije jela) tokom 3-4 sedmice.

Sok od banane - je djelotvoran kod želučanog i crijevnog trakta. sadrži tvari koje pospješuju ozdravljenje crijeva. On oblaže površinu želuca i pomaže hrani da se lakše probavi. Zato je sok od banana vrlo koristan . Pijte ga nerazrijeđenog po pola čaše prije svakog jela (15- 20 minuta).

Sok 4 - Pomiješajte sokove od višnje, šljive, breskve u omjeru 2:2:1 i pijte po pola čaše prije jela tokom 10 dana. Ova mješavina hrani želučano - crijevni trakt vitaminima i drugim korisnim tvarima.

Sok 5 - Pomiješajte sokove trešnje, višnje, šipka u omjeru 1:1:1 neposredno prije upotrebe i pijte po čašu ujutru naiskap i navečer prije spavanja tokom 2 sedmice. Ova mješavina će omogućiti značajno povećanje količine korisnih tvari za krv i muskulaturu.

Zatvor

Sok od šljive kod zatvora je izuzetno djelotvoran. On ima blagotvorni učinak na sastav želuca i crijeva. treba ga piti na slijedeći način: prva sedmica - po pola čaše naiskap prije jela i prije spavanja; druga sedmica - po 2/3 čaše u isto vrijeme; treća sedmica - po čašu na dan prije jelai, na kraju, četvrta sedmica - čašu 4 puta na dan.

Sok od šipka - Slično soku od višnje i drugim crijevnim sokovima, sadrži tvari koje omogućavaju ishranu i stimulaciju rada ovih organa. Treba ga piti nerazrijeđenog po pola čaše 2-3 puta na dan tokom 1-2 sedmice.

Mješavina soka od banana, dinje, šljive u omjeru 1:1:1. Pijte  po čašu umjesto čaja 3-4 puta na dan tokom dvije sedmice.

Mješavina soka trešnje, šljive, i višnje u omjeru 1:2:1, dodajte malo soka od kruške i pijte po pola čaše 3-4 puta na dan tokom dvije sedmice.

Neuroze

Korištenje soka od banana može se kombinirati sa dijetom od banana. Pijte sok od banana, po pola čaše 3-4 puta na dan, zadnji put- neposredno prije spavanja, tokom dvije sedmice. Sok od šljive ranke kod liječenja neuroze može koristiti u velikoj količini. Pijte ga po pola čaše 4-5 puta na dan tokom 2 sedmice.

POVRĆE ZA DOBRU KRV

Činjenica da cvekla sadrži betanin i betain svrstava je u ljekovito povrće koje čini krvne sudove zdravijim, regilira krvni pritisak, smanjuje holesterol, podstiče razmjenu materija i stimulira efikasnije funkcioniranje jetre. Cvekla je korjenasto povrće, a kao ljekovita biljka poznata je već više od dvije hiljade godina. Današnja pitoma cvekla nastala je od divlje koja se još i danas može naći na obalama Sredozemnog i Crnog mora. Stari su narodi upotrebljavali samo mesnato debelo lišće, dok je njezin korijen bio tvrd i neupotrebljiv. Stoljećima su povrtlari eksperimentisali dok nisu dobili današnju vrstu cvekle, sa sočnim velikim crvenim korijenom, ali su pri tom zanemarili list. Od korijena se priprema «krvava salata» koju svi vole, prije svega radi ukusa, naročito u kombinaciji s hrenom, i nezavisno od toga što osnažuje krvne sudove. Činjenica da cvekla sadrži betanin i betain svrstava je u ljekovito povrće koje čini krvne sudove zdravijim, regulira krvni pritisak, smanjuje holesterol, podstiče razmjenu materija i stimulira efikasnije funkcioniranje jetre.

U staroj Grčkoj cvekla je bila dugačkog oblika, bijele ili crvene boje i vrlo slatka; jeli su je i sirovu. Ova koju danas koristimo u jelima ima oko 3% šećera, dok ga neke sorte koje se koriste za stočnu hranu imaju i do 8%. U 18.stoljeću selektivnim uzgojem dobile su se sorte sa čak 20% šećera. Vitamini i minerali

U cvekli ima najviše vitamina C, pa karotina, zatim vitamina B1 i B2. Ovo povrće može se pohvaliti gotovo čitavim spektrom minerala koji su neophodni čovjeku za život i optimalno funkcioniranje: kalij, natrij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, fluor, sumpor, jod, brom, litij, rubidij, cezij i stroncij. Za razliku od ostalog povrća, sadrži i određenu količini kobalta, što se preporučuje vegeterijancima, odnosno veganima koji ne jedu ni mlijeko, sir i jaja, a kobalt je neophodan u sintezi vitamina B12. Vitamin B12 nalazi se samo u proizvodima životinjskog porijekla, dok ga u povrću, uglavnom, nema. Vitamin B12 sudjeluje u stvaranju eritrocita u krvi, a pomanjkanje tog vitamina izaziva pernicioznu anemiju. Upravo zbog toga, cvekla je jedan od najboljih prirodnih lijekova za liječenje anemije i slabokrvnosti. Ima još povrća bogatijeg željezom, ali često se baš cvekla preporučuje anemičnima. Razlog je visok sadržaj antocijanina koji joj daje crvenu boju, a on štiti eritrocite i čini krvne sudove elastičnijim. Ovim posrednim načinom utječe na srce, pa ono bolje pumpa krv. A adenin kojeg takođe ima u cvekli, omogućava održavanje visoke koncentracije leukocita.

Ljekovita vrijednosta cvekle poznata je već iz antičkih vremena. Upotrebljava se kao pomoć liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju te za regulisanje krvnog tlaka, osobito niskog, a povoljno utiče na živce i rad mozga. Zbog celuloze i pektina koje sadrži u izobilju, cvekla pozitivno djeluje na rad crijeva. Prisutnost joda cveklu čini dragocjenom u borbi protiv ateroskleroze i kod usporavanja procesa starenja; stoga se preporučuje i starijim osobama. Zbog sadržaja selena cvekla predstavlja namirnicu koja posjeduje svojstvo remineralizacije i uspješno se suprotstavlja prijevremenom starenju te sudjeluje u općem čišćenju organizma. Sadrži i salicilnu kiselinu koja u organizmu djeluje protuupalno. Zahvaljujući prisustvu antocijana koji cvekli daje crvenu boju, utječe na obnavljanje krvi, suzbija rast ćelija tumora i služi kao prirodno sredstvo za zaštitu i otklanjanje posljedica štetnog zračenja.

Jedna mahana - Cvekla ima dosta oksalne kiseline ( 338mg/100g cvekle ), a ona negativno utiče na apsorciju kalcija i ostalih minerala. Ljudi koji pate od osteoporoze, kao i oni sa kamenom u bubregu, bolje da budu oprezni i da ne pretjeruju sa cveklom.

Kako se protiv stresa bore u Francuskoj i Grčkoj, kako u Španiji, a kako na Dalekom istoku U različitim zemljama i različitim kulturama koriste se različita sredstva za borbu protiv stresa, za očuvanje ljepote, zdravlja i vitalnosti. Možda ćete i vi među receptima koje vam nudimo naći nešto što će vam se svidjeti.

■ Limunada za raspoloženje: Španci bi vam predložili da, ukoliko ste loše volje, napravite limunadu. Vitamini i kiselina koje ova voćka vedre žute boje sadrži razbuđuju vas, a bude i vaše hormone sreće. Trljanje kože limunom uklanja staračke fleke, rožastu kožu i neprijatne mirise, može poslužiti i za otklanjanje bubuljica, a ako limunov sok nanesete na kosu, učinit ćete je blistavom i malčice svjetlijom.

■ Miris lavande protiv nesanice :U Francuskoj je veoma popularna la¬vanda. Miris ove lijepe ljubičaste biljke opušta i navodi na sanjarenje, pa nemali broj Francuskinja uživa spavajući na jastuku punjenom lavandom. Mnogo se upotrebljavaju i eterična ulja lavande, kao sredstvo za umirivanje i pomoć u borbi protiv nesanice. Preporučujemo tople kupke: U vodu dodajte mješavinu od deset kapi lavandinog ulja i dvije kašike slatke pavlake - takva kupka će vam omekšati kožu i fantastično vas opustiti.

■ Maslinovo ulje za ljepotu: U Grčkoj se puno koristi maslinovo ulje. Upotrebljava se za salate, stavlja na hljeb, na njemu se peče, koristi se prilikom kuhanja... Pored toga što čuva srce, maslinovo ulje može se upotrijebiti i za vanjsku njegu tijela, za masažu, a brojne Grkinje tvrde da lijep ten zahvaljuju upravo ovom ulju. Kupka za ruke od maslinovog ulja ojačat će nokte i kožu obložiti zaštitnim slojem, a malo maslinovog ulja nanesenog na kosu dat će joj zdrav sjaj.

■ Za zdravlje -zeleni čaj Ako bi vas put nanio u Japan, tamo bi vam predložili da redovno pijete zeleni čaj. Doduše, nije da po takav savjet mor¬ate ići do Japana, jer je taj njihov tradicionalni napitak zbog korisnih svojstava po¬stao popularan u cijelom svijetu. Zeleni Čaj sprječava, između ostalog, visok pritisak, infekcije, stomaćne i crijevne probleme... Prilikom pripreme, na litar vode temperature između 60 i 90 stepeni (ne ključale, ni proključale pa ohlađene!) trebalo bi da ide između 11 i 13 grama zelenog Čaja, koji potom treba ostaviti da odstoji najviše tri minute. Procijediti ga i piti mlak.

■ Đumbir za mladalački izgled : U Kini se mnogo koristi đumbir, što Kinezima daje mladolik izgled. Đumbir sadrži hormone koji jačaju srce i imunološki sistem i dobra je ideja malčice svježe narendanog korijena đumbira dodati u svaki obrok. Od đumbira se može napraviti i ukusan čaj tako što ćete tri grama narendanog ili mljevenog đumbira preliti šoljom vrele vode, ostaviti da odstoji deset minuta i procijediti ga.

Hvala ljepoti na proslijeđenom materijalu. http://ljepotaa.blogger.ba 

    Zelena glina je aktivna prirodna supstanca, koja u kombinaciji s "albi prahom", pirea gomolja biljke "Taro", daje dobre rezultate u liječenju karcinoma i tumora, ali i svih ostalih bolesti, te predstavlja oblik prirodnog liječenja.    U prirodi se mogu naci zelena, zuta, bijela i crvena glina. Jedina aktivna glina je zelena. Očišćena od pijeska, sušena na suncu, može se naći u trgovinama u granulama ili prahu. Hemijski sastav gline u postotcima je silicij 44. 44, aluminij 13.45, kalcij 5.44, zeljezo 4.66, magnezij 1.89, kalij 1.29, fosfor 0.37, mangan 0.026, cink 0.026.

    Zelena glina je inteligentna aktivna živa tvar, koja čisti tijelo od svih nečistoća. Ona ide tamo gdje je upala, bolesne stanice odstranjuje i izbacuje van. To se događa u krvi, limfi i tkivu. Ona ima svojstvo i apsorpcije morbidnih, zaraženih i gnojnih stanica zaraženih rakom ili bilo kojom bolešću. Ona kupi sve što je loše u tijelu i šalje van. Opskrbljuje svaku našu stanicu vitalnom energijom.

    Zelena glina djeluje protuupalno i antibakterijski. Regulira prirodnu radioaktivnost tijela, te je pogodna nakon zračenja. U tom slučaju ona skida veću dozu ozračenosti. Pogodna je i nakon kemoterapije, gdje služi kao sredstvo za detoksikaciju organizma. Kako u glini ima silikata aluminija, može se stavljati direktno na otvorenu ranu i služi za njeno zarašćivanje.    Glina se moze koristiti na način da se pije, ili kao oblozi. Oblozi mogu biti topli i hladni, deblji i tanji, po potrebi. Djelovanje gline na svakog čovjeka je individualno, jer se radi o aktivnoj supstanci, koja zavisno o trenutnom stanju tijela i njegovom imunološkom sistemu djeluje različito. Čovjek je može koristiti i preventivno za jačanje imunološkog sistema na prijelazu godišnjih doba. Njeno djelovanje je toliko snažno da se gubi i miris znoja.

    Priprema zelene gline za piće se radi na način da se u deblju staklenu čašu ulije 1 dcl mineralne negazirane vode, u nju se bez miješanja stavi jedna drvena čajna kašičica zelene gline, te bez miješanja pusti da odstoji čitavu noć. Ako ne čitavu noć, najmanje jedan sat. Ujutro, prije jela se popije voda bez miješanja. Tako se pije sedam dana. Drugu sedmicu se glina i voda malo promiješaju drvenom kašikom, malo se pričeka, pa se onda popije do gušćeg taloga. Treću sedmicu se ispija kompletni sadržaj nakon miješanja. To je tretman od tri sedmice. U toku tog liječenja je potrebno piti što više vode između obroka, kako bi se tijelo što bolje očistilo. Nakon toga, potrebno je napraviti pauzu od sedam dana, te onda ponoviti tretman zelenom glinom.

    Oblozi od zelene gline se rade na način da se glina nanosi drvenom kašikom u debljem sloju na prethodno postavljenu višeslojnu gazu. Obično se rade hladni oblozi. Ako je potrebno glinu zagrijati, grije se indirektno u posudi s vodom, tako da bude posuda u posudi, ili na radijatoru. Kod bolova reumatizma, išijasa, neuralgije i lumbaga, potrebno je glinu zagrijati. Nakon svakog obloga, osušenu glinu baciti. Djelovanje i primjena zelene gline na razne bolesti (uz konsultaciju sa alternativnim terapeutom):

 AFTE : Potrebno je vise puta dnevno ispirati usta vodom od gline uz dodatak par kapi lavandinog ulja.

AKNE : Mazati akne svaki dan debljim slojem gline. U glinu se može dodati par kapi lavande, kadulje ili ruzmarina.

ARTRITIS : Staviti svaka dva sata topli ili hladni oblog na bolno mjesto, po potrebi i po noći. Piti glinu u jutro prije jela i na večer prije večere.

ANEMIJA : Redovito piti glinu. Zelenu glinu rastopiti u čaju od lista kupine, majčine dušice ili soku od jabuka.

ASTMA : Debele obloge tople gline stavljati na prsa svaka 3 sata. Glini se može dodati sok od crvenog luka ili usitnjeni crveni luk ili kuhano zelje. Piti glinu svako jutro.

BORE, TAMNE MRLJE, PODOčNJACI : Na tretirano mjesto nanijeti deblji sloj gline, kad se osuši i počne zatezati kožu, isprati lice toplom vodom, te namazati bademovim ili jojobinim uljem. Tretman traje 21 dan, a nakon toga je dovoljno i jednom sedmično. Za podočnjake je potrebno i piti glinu i provesti kuru čišćenja bubrega čajem.

BRADAVICE I MLADEžI : Često mijenjati oblog gline, držati po 2 sata. To raditi dok ne otpadnu.

BRONHITIS : Staviti jednom dnevno topli oblog gline na prsa i leđa.

BOLOVI U ZELUCU, GASTRITIS, ČIR, GORUŠICA : Piti glinu, na bolno mjesto staviti oblog od tople ili hladne gline, pola sata prije jela ili dva sata nakon jela.

EKCEM : Piti glinu. Oblog od gline pomiješati sa maslinovim ili bademovim uljem. Kad se osuši, isprati slanom vodom nerafinirane morske soli.

FRAKTURE : Prije i poslije hospitalizacije, staviti debele obloge gline više puta na dan.

GLAVOBOLJA : U oblog gline umiješati listiće sirovog krompira te nanijeti na čelo i sljepoočnice.

GANGRENA : Oblog od gline, u koji je umiješan crveni luk stavljati svaka 2 sata.

INFICIRANE RANE : Često stavljati debele kataplazme od gline.

LIŠAJEVI : Piti glinu. Oblog staviti u toku dana ili čitavu noć.

LUMBAGO : Ujutro i navečer staviti tople debele obloge gline.

IŠIJAS, REUMATIZAM : Svaka 2 sata deblji sloj tople gline nanijeti na bolno mjesto.

PROŠIRENE VENE : Tanki oblog gline staviti više puta na dan. Glineni oblog močiti u čaju od hrastove kore.

OPEKOTINE : Staviti gazu i oblog od hladne gline. Glinu mijenjati što češće.

OŽILJCI : Vise puta na dan staviti oblog od gline. Nove ožiljke tretirati 6 sedmica nakon operacije.

OBOLJENJA JETRE I ŽUĆI : Stavljati po dva deblja obloga po danu ili jedan topli ili hladni po noći, te kružno masirati maslinovim uljem u smjeru kazaljke na satu.

SINUSI, PROMUKLOST, PREHLADA : Napraviti glinu kao za piti, pa u to uliti tople vode, zamutiti, pa ušmrkavati nosnicama. Na bolna mjesta sinusa staviti oblog tople gline.

KRHKI NOKTI : Što deblji oblog s dodatkom nekoliko kapi lavandinog ulja staviti u toku noći.

KARCINOM, TUMOR, CISTA : Piti glinu. Stavljati debele hladne obloge. Ako je potrebno tumor ili cistu izvlačiti sto više van, upotrijebiti " Taro " pire.

MUČNINA U TRUDNOĆI : Piti glinu ujutro .

MIGRENA : Jedan sat staviti na čelo oblog, te zatim 2 sata na potiljak topli oblog.

SEBOREA : Kosu zaprašiti prahom od gline, nakon par sati oprati kosu.

PSORIJAZA : Dva puta na dan drzati tople obloge gline. Glinu močiti u čaju lavande ili majčine dušice.

UBODI OSE, PČELE : Debele hladne obloge gline mijenjati čim se osuše. Dodati par kapi lavandinog ulja.

UGRIZI : Debele hladne obloge stavljati svakih pola sata. Piti glinu.

SUNČANICA : Debele hladne obloge gline staviti na čelo i mijenjati ih čim se osuše.

ZUBNI OTOK : Na oteklinu stavljati topli oblog gline.

JEČMENAC : Povremeno staviti tople obloge.

ISPUCALA KOŽA : Piti glinu. Stavljati oblog od gline tokom cijele noći.

U kombinaciji sa savremenom i alternativnom medicinom, zelena glina može pokazati jako dobre rezultate. Ona može učiniti čudo. Njezina ljekovita svojstva su poznata više hiljada godina. Primjena je gotovo univerzalna, kako izvan tijela, tako i u tijelu. Zelena glina se može nabaviti u trgovinama zdrave hrane.

Ostali nazivi: ovas, oves, pir, pitoma, silj, siljevina, usjevna zob.
Porodica: Gramineae.(trave).
OPIS: Zob ima mnogo kalijevih soli, škroba i šećera. Iz oljuštenih zrna dobivaju se zobene pahuljice, zobena kaša i zobeno brašno. Sve je to lahko probavljiva hrana za djecu i bolesnike. Oljuštena zob i danas se koristi za dobivanje zobene sluzi kojoj je svrha da pokuša nadomjestiti želučanu i crijevnu sluz. Za čovjekovu ishranu zob postaje vrlo važna biljka pošto ima veliku hranjivu vrijednost i veoma mnogo masti, po količini bjelančevina zob je najhranjivija žitarica. Samonikle vrste su A. sterilis i A. barbata, koje su ujedno i korovne biljke. Zob je biljka koja se ubraja u porodicu trava. Njen sadržaj visokovrijednih materija koji se sastoji od: joda, klora, fosfora, magnezija, kalija, mangana, cinka, bakra, niacina, biotina, te vitamina. Odlične su zobene pahuljice, koje se prelijevaju vrelim mlijekom ili juhom, i jedu u kombinaciji sa drugim namirnicama. Preporuka je da se zob kuha 2-5 minuta, jer se u ovom intervalu ne gubi ništa od njene hranljive vrijednosti, a postaje lahko probavljiva.
U slučajevima šećerne bolesti, zob se pokazala kao vrlo uspješna. Redovnim uzimanjem zobi u ishrani, zapravo zobenom kurom koju treba provoditi duže vrijeme, dolazi do opadanja šećera u krvi.
Napomena: nikada ne odlijevajte vodu u kojoj ste kuhali zob! U njoj se nalaze mnoge važne materije.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek koristi se sjeme - zrno i slama za vrijeme žetve i neposredno prije žetve.
Ljekovito djelovanje: zob je neobično važna u dijetalnoj ishrani bolesnika. U sebi sadrži sve važnije vitamine i minerale. Koristi se za liječenje malokrvnosti, raznih kataralnih upala probavnih organa, a djeluje na regeneraciju cjelokupnog organizma. Kupelji pripremljeni od zobene slame veoma su korisne u bolestima bubrega, bubrežnih kamenaca i gihta, zatim kod svih reumatičnih poteškoća, kod križobolje, kočenja svih vrsti te kod bolesne jetre, žuči.. Zob je dobro koristiti u ishrani jer potpomaže stvaranje krvi, jača zube i kosti, podstiče rad mozga, rast kod djece i jačanje mišićne mase kod odraslih. Zbog lakoće sa kojom se probavlja, zob se preporučuje oboljelima na želucu, a isto tako i osobama sa bronhijalnim smetnjama. Slaboj djeci i iscrpljenim osobama uopće, zob se preporučuje: treba da je uzimaju svakog dana, u obliku kaše ili drugačije.
Zbog jednostrane prehrane zobenim pahuljicama može doći do nestašice vitamina D!, što pogoduje rahitisu , te treba obratiti pažnju na to kod dojenčadi i male djece. Ako zrno zobi dobro skuhamo, od njih ćemo dobiti onu snagu koja se krije u njima.
Poznato je da zob konjima daje snagu. Indijski liječnici još i sada upotrebljavaju uvarke običnih zrna zobi ( oats ), u kurama koje se primjenjuju radi odvikavanja od opojnih droga. Tako se zob počela ponegdje i upotrebljavati kod odvikavanja od pušenja, i to je moguće.
Broj popušenih cigareta se bitno smanjuje kad se počne jesti ekstrakt zobi, a djelotvornost se osjeća još mjesec-dva nakon prestanka uzimanja lijeka.
Zrna zobi ne upotrebljavaju se izvana; kao dodatak za kupelji pri oboljenju zglobova ili reumatizma upotrebljava se zobena slama, uglavnom zbog kremične kiseline. Zobena slama inače djeluje kao preslica ali mnogo slabije. Prednost joj je što je jeftina. Za neke ženske bolesti upotrebljava se kao kupelj u sjedećem položaju.
Jedna šoljica zobi( porcija kuhane zobene kaše) ili šoljica i po zobenih pahuljica sadrže 88 kcal i 4 g masnoće, te smanjuju holesterol za 5%.
Jedini lijek i prvo i osnovno pravilo kod celijakije je bezglutenska dijeta koja traje cijeli život. To znači da se iz prehrane izbacuju sve namirnice koje u sebi sadrže žitarice: pšenicu, raž, ječam. Najnovija istraživanja pokazuju da zob nije štetna za oboljele od celijakije.
Osobe alergične na mlijeko i mliječne proizvode, te vegetarijanci mogu zobene pahuljice preliti sojinim, rižinim ili ječmenim mlijekom.
Konzumiranje cjelovitih žitarica, prema nekim istraživanjima još je nedovoljno, pa je usvajanje novih prehrambenih navika za doručak dobar početak za to. Svi zajedno, od male djece, adolescenata, ljudi u srednjoj i trećoj dobi, mogu biti samo na dobiti, jer su cjelovite žitarice izvrstan izvor biljnih vlakana i rezistentna škroba, a ujedno i dobar način unosa proteina biljnog porijekla. Žitarice, poput zobi, palente, riže, ječma i heljde bogate su vitaminima, uključujući vitamine B skupine, vitamin E, te mineralima - željezom, magnezijem, selenijem i cinkom. Cjelovite žitarice bogate su važnim nutrientima i fitokemijskim sastojcima koji promoviraju zdravlje, te pomažu u prevenciji mnogih bolesti.
Osobama koje su izložene intelektualnom naporu također će odgovarati namirnice niskog glikemičkog indeksa, jer će ih vremenski dulje činiti energičnijima. Zobene pahuljice su najdragocjenije - najhranjivije jelo za iscrpljene ljude.
RECEPTI:
Čaj od oljuštenih zrna upotrebljava se kod bolesti želuca, crijeva i pluća, a oblozi od zobene kaše stavljaju se na čireve.
Pripravljanje zobi za ishranu je uistinu jednostavno: u hladnoj vodi 6-8 puta operemo litru zobi, a zatim je u 2 litre vode kuhamo tako dugo dok se ne smanji na polovicu, a u uvarak umiješamo 2 kašike meda i ostavimo da još neko vrijeme vrije.
Takav napitak od zrnja zobi daje snagu, a to djelovanje temelji se na  kiselini koja podstiče izmjenu tvari i jača vezivno tkivo i djeluje kao tonik. U zobi postoji indol-alkaloid koji smiruje ( kao sedativ), i pomaže da lakše zaspimo. Doduše, već se dugo zna za to umirujuće djelovanje zobi odnosno ekstrakta cvijetova i cijele svježe biljke, ali su mišljenja različita.
Kupelj u sjedećem položaju dobro djeluje kod bolesti koje uzrokuje giht.
Bubrege i kamence liječio je Kneipp kupeljima uz dodatak zobene slame.
Zob smanjuje šećer u krvi ,a isto tako i kruh od čitavog zrna. U Zob je dakle vrlo važna u dijetalnom liječenju šećerne bolesti, uklanja otrovne tvari iz tijela, bistri duh i obnavlja organizam. Sadrži sve vitamine iz skupine «B».
Kod povećanih jetra dolazi u obzir kupelj od zobene slame.
Za osobe koje žele izgubiti na tjelesnoj težini, kao i za one s kardio-vaskularnim bolestima općenito su dobre žitarice niskog glikemičkog indeksa. Zob, koja ima glikemički indeks 42 (245 g kuhana s vodom), je idealna i za dijabetičare.
Dobar izbor za njih je i prepečeni hljeb s grožđicama, jabuka, nekoliko marelica i narančin sok od 1/2 vode i 1/2 soka.
Čaj od još zelene slame hrana je za živce, bolesne bubrege, mjehur i reumu. Imamo li hladne noge, pomoći će kupelj od zobove slame.
Vruća, gusta kaša od zobi stavlja se na čireve da dozriju. Poznati su slučajevi kada je zob djelovala kod padavice i pomagala ljudima kod odvikavanja od morfija.
Od zobi sami možete napraviti odličan lijek za živce: nekoliko tek dozrelih stabljika zobi treba samljeti ili na drugi način usitniti, dobivenu zelenu kašu treba preliti toplom vodom i ostaviti da odstoji oko 2 minute, ocijediti i zasladiti medom, ovako pripremljen napitak ubrzo će smiriti živce.
Može se pripremiti i na drugačiji način: samelju se zobene stabljike s bobicama grožđa ili rozina ( cvebe), prelije se toplom vodom, pusti da odstoji oko 2 minute, i onda ocijediti. Na taj način je napitak već zaslađen. A ako se pije duže vrijeme, živci se preporode i smire dobivajući novu snagu.
Poslije žetve zobi sakupite slamu ( iako ima slabije djelovanje), i koristite kao čaj protiv katara, kašlja, grozničavih stanja. Iako ne djeluje tako kao svježa biljka, ipak se ubraja među vrlo dobre prirodne lijekove.
Za dobar i zdrav doručak : 30 g zobenih pahuljica, voće po izboru, jedan nemasan jogurt, desertnu žlicu bučinih sjemenki i 110 ml sojina ili kravljeg mlijeka. Zobene pahuljice prelijte mlijekom, dodajte voće, jogurt i sjemenke
Kupanje djece u uvarku od zobene slame uklanja nedostatni rad kože.
Homeopatija upotrebljava izvrstan lijek za živce iz soka zelene zobi pod imenom «Avena sativa», što je ustvari i latinski naziv za zob.
Lijek se dobiva iz zgnječenog soka zobenih stabljika u cvatu, a uzima se u kapljicama. Osobito za djecu i osjetljive ljude izvanredan je lijek za živce.
Sa ekstraktom korijena ginsenga («Ginsavena») pouzdano krijepi živce.
Zob je najdjelotvornija dok cvate, u zrnu ima mliječnog soka; tko se liječi zobenim napitkom, otklanja neuroze i tegobe izazvane oboljenjem želuca i probavnog trakta.
Zdrava namirnica koju su naši stari često koristili u prehrani i liječenju bolesti bila je zob - tonik za živce koji usto i jača tijelo. Zob je jedan od najboljih lijekova za oporavak živčanog sustava, a koristio se u liječenju tjeskobe, malaksalosti i živčane iscrpljenosti. Opuštajuće osobine zobi dokazuje i tradicionalni recept za ljude koji pate od nesanice: treba spavati na madracu napunjenim zobenim ljuskama. Budući da je lako probavljiva zob je pogodna tijekom hroničnih bolesti ili oporavka. Zobena kaša sa začinima, šećerom, limunom ili vinom prastaro je jelo za bolesne i starije osobe. Na glasu je i kao sredstvo za liječenje neplodnosti i impotencije. Novija istraživanja pokazala su da zobeno vlakno može znatno smanjiti količinu holesterola u krvi, pomoći u borbi bolesti srca, povišenog pritiska, pretjerane debljine, proširenih vena i hemoroida.
Kad imamo pokvaren želudac, u pravilu ćemo najprije pripremiti zobenu supu jer će pomoći u rješavanju tegoba s probavom.
Protiv holesterola dnevno pojesti 100 grama posija od zobi, čime se smanjuje količina holesterola u krvi za 15%.
Kaša: staviti pet kašika zobenih pahuljica u pola litre kipuće vode. Pustiti da kuha 2-5 minuta, zatim odmaći s vatre i pustiti da stoji dok ne upije svu vodu i nabubri. Posle toga, dodavati po želji različite sastojke - jogurt, med i slično. Kaša se može pripremati i sa kipućim mlijekom ili juhom.
Sredstvo za jačanje: jedan kg neoljuštene zobi dobro se ispere i skuha u tri litre vode. Procijediti i piti ovu tekućinu, zaslađenu medom.
Kupke: kao obično, za njih se koristi cijela zob i zobena slama. Pomažu kod umora, bolesti bubrega, kao i kod kožnih bolesti.
Zob u novije vrijeme zovu i «alternativna Viagra» jer djeluje kao afrodizijak – što je još uvijek upitno! - odnosno pojačava rad testosterona u organizmu a samim tim je preporučuju za one koji imaju povećanu prostatu.

ÐUMBIR ( Zingiber officinalis )

Ðumbir je tropska začinska biljka koja podsjeća na trsku. Naraste do metar visine, njeno korijenje je mesnato, kao prst debelo, dugo do 20 cm i vrlo aromatièno. Miriše na limun, a ukus je slatkasto pikantan. Koristi se kao začin, kao dodatak jelima, za kolače, za pivo i likere. Korijen je i ljekovit, djeluje antiseptički i smiruje kašalj zbog čega se koristi kao dodatak toplim napicima tokom zime. Ðumbir stimulira cirkulaciju, zagrijava, otklanja grčeve i spazme, stimulira funkciju jetre, snažan je oksidant. Koristan je kod uklanjanja edema, napada vrućine, pomaže kod raznih mučnina. Ðumbir sa medom je u Americi najpoznatiji lijek protiv kašlja. Sok od svježeg đumbira, pomiješan sa sokom od svježeg bijelog luka i meda koristi se kao lijek za astmu. Ðumbir u oblozima uklanja reumatske bolove. Svjež đumbir i sušen đumbir sasvim su različiti po svojstvima, kao da su u pitanju različite biljke. Svjež korijen koristi se za pojačanje znojenja i izbacivanje toksičnih materija iz organizma, a sušen za stomačne bolesti, dijareju, reumatizam, kašalj.


EUKALIPTUS

Eukaliptus je porijeklom iz Tasmanije i Australije, raste vrlo brzo i dosegne visinu do 80 metara. Lišće eukaliptusa je pljosnato i široko, a njegove ivice uvijek zauzimaju pravac sjever-jug, čime se lišće štiti od pretjeranog isparavanja. Plod eukaliptusa je u obliku kupe sa poklopcem. Lišće i plod eukaliptusa su vrlo prijatne arome i koriste se u liječenju oboljenja disajnih organa u vidu sirupa i tableta ili kao eterična ulja. Inače, ovo drvo izuzetno dobro prečišćava zrak.
Eukaliptus još snižava temperaturu, ima antibakterijska i antivirusna svojstva. Od mirisa eukaliptusa bježe komarci. Lišće eukaliptusa dodaje se mješavinama čajeva protiv šećerne bolesti, za čišćenje u slučaju zatvora, protiv živčanih bolesti.
Ulje eukaliptusa ulazi u sastav raznih preparata za utrljavanje kod reumatskih oboljenja. Primjenjuje se kod ženskih bolesti u obliku čaja i za kupke.
Eukaliptol je glavni sastojak eteričnog ulja koje se dobije destinacijom iz svježeg lišća i cvjetnih pupoljaka.
Zbog svježeg ukusa i jakog mirisa dodaje se u žvakaće gume.

Zahvaljujem se http://ljepotaa.blogger.ba  na ustupljenom materijalu.

simptomi:

Hipertireoza:

* gubitak tjelesne težine usprkos povećanom apetitu

* ubrzano bilo, visok krvni pritisak, pojačana nervoza s prekomjernim znojenjem

* učestalije obavljanje velike nužde, katkad proljev

* mišićna slabost, drhtanje ruku

* razvoj gušavosti

Hipotireoza:

* tromost, usporeno razmišljanje

* usporeni rad srca

* povećana osjetljivost na hladnoću

* trnci ili gubitak osjeta u rukama

* razvoj gušavosti

Subakutni tireoditis:

* blagi do oštri bolovi u štitnjači

* osjetljivost štitnjače na dodir

* bol kod gutanja ili okretanja glave

* pojave ovih simptoma neposredno nakon virusne infekcije, na primjer gripe, mumpsa ili ospica

Obratite se liječniku:

* ako imate povišenu temperaturu, uznemireni ste, buncate, imate ubrzano bilo; možda imate tireotoksičnu krizu, iznenadnu i opasnu komplikaciju hipertieoze.

* ako vam je jako hladno, ako ste pospani i tromi; možda imate miksedematoznu komu, iznenadnu i opasnu komplikaciju hipotireoze koja može izazvati nesvjesticu i smrt.

Uzroci

Svi tipovi hipertireoze nastaju zbog povećane proizvodnje tiroidnih hormona, a bolesti se pojavljuju u nekoliko oblika.

Hipotireza, naprotiv, proistječe iz smanjene proizvodnje hormona štitnjače. Za proizvodnju tjelesne energije potrebne su određene količine hormona štitnjače, pa pad proizvodnje hormona dovodi do niže proizvodnje energije.

LIJEČENJE

ZA bolesti štitne žlijezde koje su posljedica prekomjernog ili preniskog stvaranja hormona štitnjače, konvencionalno i alternativno liječenje nudi razne metode za uspostavljanje pravilne ravnoteže hormona.  Konvencionalno liječenje uglavnom se pouzdaje u liječenje lijekovima i operativni zahvat. Alternativno liječenje pokušava ublažiti neke tegobe povezane s oboljenjem štitnjače ili poboljšati rad štitne žlijezde različitim pristupima, od nadomjesnih dijeta, biljnih ljekovitih pripravaka do promjene načina života i uvođenje posebnih vježbi. Potrebna je stručna ocjena svakog oboljenja štitnjače. U većini slučajeva bolest je potrebno liječiti na način koji premašuje mogućnosti kućne njege.

ALTERNATIVNI NAČIN LIJEČENJA

Liječenje ljekovitim biljem

Za ublažavanje simptoma hipertireoze probajte tinkturu: 4 dijela vučje noge (Lycopus spp.), 2 dijela srčanice (Leonurus cardiaca), 2 dijela grozničnice (Scutellaria spp.), 1 dio gloga (Crataegus spp.). Tinkturu treba uzimati tri puta na dan.

Za nesanicu uzrokovanu hipertireozom, pomješajte jednake dijelove odoljena (Valeriana officinalis) i pasiflore (Passiflora incarnata) kao tinkturu te je uzimajte pola sata prije spavanja.

U slučaju hipotireoze možete spraviti čaj od bračića (Fucus vesiculosus) za poboljšanje rada štitne žlijezde. Tri puta na dan, prelijte 1 šoljicu kipuće vode preko 2 kašičice bračića i ostavite da se namače 10 minuta prije nego popijete. Ova biljka može se koristiti i u kapsulama tri puta na da,.

PREHRANA

Kod hipotireoze treba izbjegavati kupus, breskve, soju, špinat, kikiriki i rotkvicu jer  ova hrana može utjecati na rad štitnjače. Nadomjesci vitamina C, vitamina E, riboflavina (vitamin B2) ,cinka, niacina (vitamin B3), piridoksina (vitamin B6) i tirozina mogu pospješiti rad štitnjače.

Međutim, ako bolujete od hipertireoze, potrošnja gore navedene hrane može pomoći smanjiti stvaranje hormona štitnjače.

(Ispovijest jedne žene oboljele od tumora)

Bilje me je vratilo u život

"Liječenje tumora je dugotrajno i komplikovano i mada se većina plaši operacije, poslije ovoga što sam preživjela, mogu da kažem da je terapija citostaticima mnogo veći pakao. Divim se onima koji hemoterapiju podnose bez ikakvih problema, ali ja narednih nekoliko dana nisam mogla da se "sastavim". Svaka tri minuta imala sam nagon za povraćanje, pa su mi od silnog naprezanja popucali kapilari. To je bilo psihofizičko mučenje. Krvna slika bila mi je katastrofalna, toliko da sam se jedva držala na nogama. Naravno, ostala sam bez kose, pa sam počela da nosim periku. Iako su doktori insistirali da u toku primanja citostatika pijem što više tečnostii jedem jaču hranu, da bi organizam mogao da izdrži, ja to nisam mogla. Po tri-četiri dana poslije terapije ništa nisam mogla da stavim u usta. Vremenom su počele nesanice, a onda su mi popustili i živci. Bila sam uplašena, zbunjena,jednom riječju, život mi je postao totalna konfuzija. Poslije treće terapije otišla sam rodbini na planinu. Dvije nedjelje na 1.600 metara nadmorske visine vratile su me u život. Tamo sam se prvi put srela sa prirodnim lijekovima i krvna slika mi se popravila. Prva 'terapija' bila mi je tek ugrušano kozje mlijeko. Pila sam i dosta sirutke od tog mlijeka, jer je poznato da je ona odličan antioksidans i da stimuliše procese regeneracije. Borovnice su rasle na svakom koraku i jela sam ih u velikim količinama. Vjerujem da mi se krvna slika popravila zahvaljujući njima, broj eritrocita u krvi vratio se na normalan nivo.  Svaki dan sam pila i čajeve od hajdučke trave i majčine dušice. Naročito mi je pomogao kantarion uz čiju sam pomoć povratila san u red. Po povratku kući, nastavila sam praviti lijekove, a prvi recept koji sam isprobala bio je od maslinovog ulja i bijelog luka.  Ova kombinacija je savršen prirodni antibiotik.  S obzirom na to da citostatici uništavaju mišiće, postoji realnaopasnost od slabljenja srca.  Bijeli luk i maslinovo ulje ojačavaju srčani mišić, a pored toga čiste krvne sudove , uništavaju holesterol, što je meni u tom trenutku bilo veoma bitno. Tokom primanja hemoterapije često se javlja bol u kostima, pa je neophodno unositi kalcijum kroz mlijeko, jogurt i bademe. Trudila sam se da ih kombinujem sa jabukama i šljivama, jer su to voćke koje sadrže bor, pošto on dodatno pospješuje apsorpciju kalcijuma.  odlaskom u apoteku, apotekarka mi je za čišćenje organizma preporučila da u prirodi naberem koprivu, onu mladu, i da je jedem što češće. Redovno sam je jela pomiješanu sa limunom i to sirovu jer jedino tako čuva svo bogatstvo vitamina i minerala koje sadrži. Limun ima posebnu ulogu, jer obezbjeđuje dovoljnu količinu vitamina C, neophodnog da se željezo iz žare/koprive apsorbuje u organizmu na pravi način. Koprivu sam jela naizmjenično sa mekinjama, pošto sam negdje pročitala da one upijaju otrove iz organizma i zatim ih preko probavnog sistema izbacuju. Svjesna sam svih oštećenja koje je moj organizam pretrpio i trudim se da unosim prirodne preparate bogate antioksidansima poput čaja od tahebo drveta. Često pijem i čaj od vrbe ive jer je odličan čistač organizma, a za umirenje također koristim bilje- posebno majčinu dušicu. Pošto sam sad u klimaksu, izazvanom silnim lijekovima, često pijem hajdučku travu koja je odlična za jajnike i matericu, a preporučljivo je da se naizmjenično pije sa čajem od žalfije."

 Kopriva za čišćenje organizma

Dobro oprati 2 šake žare, sitno je isjeckati i preliti sa 1/2 iscijeđenog limuna. Za poboljšanje ukusa dodati kašičicu meda.

Za pročišćavanje krvnih sudova

Sitno izlupati u avanu 2-3 čehne bijelog luka, preliti 1,5 kašičicom maslinovog ulja i ostaviti da prenoći. Piti pola sata do sat vremena prije jela razmućeno u malo mlake vode. Može biti i veoma zdrav i ukusan prilog uz krompiriće ili pečenje.

Čaj protiv nesanice

Izmiješati jednaku količinu matičnjaka, muškog kantariona i listova kupine. Čaj zasladiti medom i piti po 4 dl dnevno, od toga po 1/2 dl ujutru na prazan stomak i uvečer prije spavanja. Preostale dnevna količina može se piti i sa malo svježeg limunovog soka.

* Dnevno piti 4 dl limunade koja se priprema tako što se u manju teglu stavi 3 i po dl vode prokuhane i ohlađene, 4 supene kašike meda, svjež sok od 1 limuna i 2 grančice ruzmarina. Sastojke izmiješati i ostaviti preko noći. Limunada se pije drugi dan. Osim toga, ujutru na prazan želudac i uvečer prije spavanja pojesti kockicu šećera natopljenu limunovim sokom, a nakon toga popiti po 1/2 dl čaja od cvetova gloga. 

Jedna od varki liječenja karcinoma i inače drugih bolesti je iscrpljivanje glađu.Organizam se ne može boriti ako nema čime,a snaga i otpornost se dobijaju hranom.Kozije mlijeko nije toliko efikasno koliko je u narodu prošireno mišljenje o njegovoj blagotvornosti.Mlijeko inače sadrži masnoće pa se ne preporučuje sem ono od 0.9% masnoće.Tako je i sa ostalim mliječnim prerađevinama.Najbolji je mladi sir u kockicama.Surutku ne treba piti često ni mnogo jer će pokvariti krvnu sliku.Čaj od kantariona je dobar za jetru i preporučuje se piti ga samo 9 dana pa napraviti pauzu.Ako se krene sa pretjerivanjem u hrani i sa čajevima može se napraviti i kontra efekat.Svi preparati koji se prave sa alkoholom a za liječenje karcinoma nisu dobri.Alkohol pospješuje.Ni u čemu ne treba pretjerivati.Liječeni i izliječeni od karcinoma trebaju voditi normalan život i nema zabrana sem onih kao za sve ostale ljude koji žele sačuvati zdravlje,a to je ne jesti konzerviranu hranu,hranu sa aditivima i naravno provjeravati E broj na proizvodima.Govorim iz ličnog iskustva jer sam prije pet godina operisana od karcinoma.Pozdrav...ako je nekome potreban savjet o bolesti,tu sam...lijep pozdrav...

Ovo drvo je pored jela najrasprostranjeniji četinar na našim prostorima. često se koristi u narodnoj medicini jer gotovo svi njegovi dijelovi imaju ljekovita svojstva.  Iglice bora prepune su vitamina, njegova smola pomaže u liječenju reumatizma, a pupoljci su blagotvorni za grlo.

Iglice bora obiluju vitaminom C i karotenom. Napici od njih preporučuju se za jačanje organizma, imuniteta, za prehlade i u liječenju skorbuta. Koriste se svježe, po mogućnosti odmah po branju, jer se dužim čuvanjem gube njihova ljekovita svojstva.

Pupoljci bora su ustvari njegove šišarke, ali potpuno sazrela i "drvenaste", one nemaju fitoterapeutsku vrijednost pa se koriste samo svježi, mladi, tek iznikli pupoljci. Oni sadrže gorke i aromatične materije. Pupoljci se koriste za liječenje upale grla, kašlja, bronhitisa i katara ždrijela. Kupke od mladih borovih pupoljaka preporučuju se oboljelima od reumatizma i artritisa.

Smola borova, koja se nalazi po kori, obiluje gorkim materijama i eterskim uljem koje sadrži ljekovitu materiju terpentin. U narodnoj medicini preparati od borove smole upotrebljavaju se za liječenje kožnih bolesti. Pri njenoj upotrebi neophodan je oprez i tačno pridržavanje propisanih doza.

Kora bora, zbog ljekovitih taninskih i flavonskih materija se koristi u saniranju otvorenih rana jer brzo zaustavlja krvarenje, a ima i antiseptičko djejstvo. Treba koristiti koru zrelog bora, po mogućnosti sa gornjeg dijela stabla.

Čaj za jačanje organizma

Vrh grančice sa dvadesetak iglica prokuhati u 1/2 l vode. Ostaviti pola sata da odstoji i procijediti. Piti toplo i zaslađeno.

Inhalacija za čišćenje disajnih puteva

U 2 l vode staviti 2-3 šake borovih iglica i kuhati 5 minuta. Otvoriti poklopac suda, držati na tihoj vatri i inhalirati se oko 15 minuta. Ponavljati što češće.

Sirup protiv kašlja i bronhitisa

preliti 100 g borovih pupoljaka sa 1/2 l ključale vode i držati na toploj ringli oko 2 sata. Za to vrijeme razmutiti 200 gr šećera u 1/2 l vode i kuhati dok se ne dobije gust sirup. Procijediti borove pupoljke i dodati ih sirupu. Uzimati prije obroka, ujutro i uvečer po kašiku, polahko otapati u ustima.

Kupka za reumatizam i kožna oboljenja

Dvije šake borove smole sipati u litar vode, ostaviti pola sata, a nakon toga prokuhati5 minuta, procijediti i dodati u kadu sa toplom vodom. izaći iz kupke kada voda postane mlaka.

Tonik za zarastanje rana

Skinuti koru sa stabla bora, samljeti je što sitnije. Dodati toplu, ali neključanu  vodu i miješati dok se ne rastvori. Dobijena tečnost treba da bude samo malo gušća od obične vode. Nakapati na zavoj i staviti na ranu. Ukoliko se oblozi drže u toku cijelog dana, mijenjati ih na svaka 2 sata.

Zdravi ljudi svih dobi mogu u ograničenom razdoblju provoditi ovu dijetu, ali tek nakon savjetovanja sa zdravstvenim stručnjakom.

Prvi dan

Pijte samo čisti voćni sok ili sok od povrća. Upotrebljavajte svježe iscijeđen sok ili pak nezaslađen sok jabuke, kruške, grožđa ili ananasa u limenkama ili flašama, i to u omjeru pola soka-pola vode. Pijte po jednu čašu četiri do pet puta na dan. U drugim prilikama pijte čistu izvorsku vodu ili kuhanu vodu u koju ćete dodati kašičicu limunovog soka ili jabučnog octa.

Drugi dan

Nakon ustajanja, prije odlaska na spavanje, ili između obroka, pijte voćni sok ili biljni čaj. Za obroke odaberite svježe sirovo voće (npr. grožđe, jabuke, kruške, breskve, dinju, lubenicu, narandže).Tvrdo voće možete naribati ili narezati na kocke, a od više vrsta voća možete napraviti i voćnu salatu. Pijte vode po želji.

Treći dan

Za doručak pojedite svježe voće ili voćnu kašicu s bioaktivnim jogurtom načinjenim od kozjeg ili ovčijeg mlijeka. Za ručak pripremite sirovu salatu u koju ćete staviti lisnato i naribano korjenasto povrće. Ukrasite grožđicama i suncokretovim sjemenkama. Za desert jedite svježe voće.  Za večeru pojedite supu od povrća ili povrće kuhano na pari, kojem ćete dodati miso ili sojin umak. Ako ste žedni, pijte vodu.

Sokovi u konzervi uopste nisu dobri za Čišćenje organizma. Moraju biti svježe iscjeđeni i to od organski uzgajanog voća. Kada se odlučite za ovo čišćenje odlučite se samo za jednu vrstu soka koji ćete piti sva tri dana. Sok od grožđa daje izvanredne rezultate.

(zahvaljujem se na korisnim podacima)

Stres, bolest 21. stoljeća

Bolesti i stanja povezane sa stresom

-Umor, glavobolja, nesanica,depresija
-Probavne smetnje, gastritis, čir, poremećaji hranjenja
-Napetost mišića, bolovi u vratu i leđima, PMS
-Povišeni krvni pritisak, ateroskleroza,dijabetes
-Infekcije, psorijaza, alergije, astma

Ne postoji bolest ili stanje u današnjem modernom svijetu, koje na ovaj ili onaj način nije povezano, pojačano ili uzrokovano stresom. U borbi protiv stresa i njegovih posljedica, uglavnom se oslanjamo na odgovor organizma koji se manifestira kroz izuzetno djelotovoran i kompleksan set reakcija. Ipak, kod hroničnog stresa, sposobnost odgovora sve više slabi. Postajemo neotporni i podložni različitim infekcijama i bolestima.
Pravilna prehrana kao oslonac

Pravilnom prehranom, primjerice, možemo povoljno djelovati na smanjenje stresa i umanjivanje negativnih biokemijskih i fizioloških učinaka stresa i stresnih agensa.

Nutrijenti, koji su tokom stresnog razdoblja "kritični", uključuju vitamine A, C i E, vitamine B skupine, te minerale cink, selen, kalcij, magnezij i kalij. Zbog pojačanog metabolizma te pojačane potrebe za energijom tokom stresnih perioda, organizam može zahtijevati i veće količine ugljikohidrata, proteina i masnih kiselina. S druge strane, unos kofeina, nikotina, alkohola i ostalih psihoaktivnih supstanci treba  svesti na minimum.

Kada govorimo o B vitaminima, onda ne izostavljamo niti jedan iz skupine. Pantotenska kiselina, B5, možda bi se mogla nazvati najvažnijim antistresnim vitaminom iz B skupine jer zajedno s vitaminom C igra važnu ulogu u osiguravanju pravine funkcije nadbubrežne žljezde. Na neke osobe vitamini B skupine mogu djelovati opuštajuće, te ih onda oni koriste u večernjim satima kako bi se smirili i lakše spavali.

Uloga vitamina C je višeznačna. Vitamin C nudi zaštitu stanicama, važan je za jačanje imuno sustava, podržava rad nadbubrežne žljezde te djeluje kao snažan antioksidans.
Vitamin C brzo se i lahko apsorbira, a skladištenje u organizmu je minimalno.

Na vrhu liste minerala na koje treba obratiti pažnju tokom stresa su kalcij, magnezij i kalij. Kalij je neophodan za većinu važnih fizioloških aktivnosti. Kalcij igra važnu ulogu u prijenosu živčanih impulsa i  utiče na pravilan rad srca te sudjeluje u zaštiti imunološkog sistema. Osigurava relaksaciju i održava mišićni tonus.
Magnezij je "smirujći" mineral koji pomaže u održavanju ravnoteže živčanog sistema i poboljšanju rada srca. Kalcij i magnezij mogu djelovati i na neutraliziranje želučane kiseline koja se tokom stresa nerijetko luči u povećanim količinama.
Svi navedeni nutrijenti sastavni su dio prehrane, i ukoliko je pravilno izbalansirana, prehrana sama po sebi nudi značajnu zaštitu osobama izloženim stresu.
Nazvan "bolest 21.stoljeća", prema znanstvenim istraživanjima, stres će  uzrokovati mnogo više zdravstvenih problema u ovom stoljeću nego ikada prije.


Ljekovito bilje tradicionalno se koristi za ublažavanje stresa i opuštanje.

Kamilica - Djeluje kao blago opuštajuće sredstvo kako za živčani, tako i za probavni sustav, a može Vam pomoći i da lakše zaspite. Već i blagi miris i okus čaja od kamilice umiruje.

Matičnjak - Čaj od matičnjaka ili melise ima umirujuće djelovanje. Djeluje na rad srca, na krvožilni, probavni, živčani i dišni sistem.

Valerijana - Pomaže kod anksioznosti, nesanice, uznemirenosti i stresa. Ova ljekovita biljka dostupna je u obliku tinkture i kapsula.

Hmelj - Ljekovita svojstva hmelja poznata su od davnina. Pivo kojemu se hmelj dodaje zbog arome ima opuštajući učinak i može pomoći kod nesanice. Naravno, kod konzumacije piva zbog sadržaja alkohola valja biti umjeren.

Šta je depresija?

Depresija se može nazvati bolešću osjećaja. Njezina klasifikacija kao mentalne bolesti ne čini ju manje stvarnom ili bolnom. To je uobičajena bolest svih vremena od koje obolijeva jedan od dvadeset ljudi.

Depresija je poremećaj u raspoloženju čije su značajke različiti stepeni tuge, razočarenja, osamljenosti, beznađa, sumnje u samoga sebe i krivnje. Ovi osjećaji mogu biti vrlo intenzivni i mogu trajati duže vremensko razdoblje. Svakodnevne aktivnosti mogu postati otežane, ali pojedinac još uvijek može biti u mogućnosti nositi se s njima. Ipak, na ovom nivou osjećaji bespomoćnosti mogu postati tako intenzivni da se pomišlja i na samoubojstvo.

Osoba koja prolazi kroz jaku depresiju može doživjeti ekstremne promjene raspoloženja ili čak želju za potpunim povlačenjem iz svakodnevice i/ili vanjskog svijeta. Depresije se ne treba sramiti i ona nije znak slabosti. Ona se može liječiti, bilo s lijekovima, terapijom i savjetovanjem, bilo kombinacijom ovoga dvoje. Bog odgovara na molitve i ustrajna molitva olakšava proces emocionalnog liječenja. 

Šta depresija nije?

Depresija nije nešto što je "samo u tvojoj glavi". Ona nije izmišljena bolest, nije lijenost ili nekoliko dana kada se osjećate tužni ili loše. Ona nije PMS ili stres. Ona nije Božje odbacivanje i napuštanje.

Simptomi:

• letargija (sve se čini preteškim za napraviti);
• poremećeno spavanje (rano buđenje, poteškoće pri zaspivanju, buđenje s osjećajem umora nakon "normalno" prospavane noći);
• nedostatak koncentracije;
• razdražljivost;
• iscrpljenost;
• nedostatak seksulanog poriva;
• osjećaj krajnjeg očaja;
• osjećaj beznadnosti ili beskorisnosti svega;
• strah od smrti;
• razne fobije;
• opsesivno ponašanje;
• trajni osjećaj zabrinutosti;
• osjećaj da želiš zaplakati, ali ne možeš;
• samoubilačke misli ili strah od počinjanja samoubojstva;
• promjene u apetitu i težini;
• drugi simptomi koji nisu na ovom popisu.

(Zahvaljujem se "Slovu" na preporučenom i preuzetom tekstu)

Hipohondrija - repriza

Predstavljam još jedan istraživački projekat učenika iste škole, ovaj put osmih razreda, o genetski modificiranoj hrani. Nažalost, ovdje mogu ponuditi samo djelić tog projekta jer je prezentacija obuhvatala video-anketu s građanima; intervju s profesorom Veterinarskog fakulteta; istraživanje u prodajnim centrima. Za blog  može poslužiti i ovaj djelić podataka, a mojim malim pametnicama – osmašima, hvala na podacima i ustupanju materijala.

„Nije slučajno zašto smo krenuli s projektom istraživanja genetski modificirane hrane jer će 21. stoljeće biti stoljeće naučne i tehničke obrade živih bića, a istraživanja će se vjerovatno ubrzati. GMO i hrana su dio prirode nastali spontanim promjenama- mutacijama gena. To mogu biti biljke, životinje, mikroorganizmi čiji sastav gena je promijenjen prenošenjem gena sa jednog organizma na drugi.

Postavlja se pitanje: „Kako othraniti zdravo potomstvo?“

Znajući da posljednjih godina u kontekstu priželjkivanja uzgoja čiste, zdrave hrane o kojoj toliko slušamo, česta je tema i genetski modificirana soja, jer je poznato da je soja prisutna u viršlama, salamama, paštetama i plazma keksu. Evropska Unija je donijela oko 40 zakona o deklariranju GM hrane. Zakonom, ova bi se hrana trebala ispitivati 5 godina prije izdavanja dozvole za upotrebu. U praksi se te dozvole daju već poslije 2 godine. Pored ostalih zakona EU donijela je i Zakon o genetski mijenjanim organizmima koji zabranjuje uvoz sjemena GM(genetski modificirane) i GM hrane. Proizvodi koji ga sadrže u većem procentu od 0,5%, moraju biti obilježeni. A da li su obilježeni? Nažalost nisu, jer ih onda niko ne bi kupovao.  U ostalim zemljama koje nisu članice EU, obilježavanje hrane nije obavezno.

Zašto je problem GMO hrana?

Ono što veliki broj ljudi ne može da prihvati je činjenica da se pri tom ne poštuju granice koje je postavila priroda- nema granica između mikroorganizama, biljaka, životinja ili čovjeka. Da li ste znali da GM krompir boje cvekle sadrži gen bakterije, paradajz gen ribe lista ili crvena riža- „zlatna riža“ gen bakterije, a sve u cilju promjene osobina.

Nažalost ima dosta ljudi koji uopće ne mare šta im je u tanjiru, a najbolja stvar na svijetu im je hamburger i cola, a samo je pitanje sreće koji ćemo gen dobiti:

-          govedinu dobivenu pod uticajem modificiranog hormona rasta

-          svinjetinu s modificiranim hormonom rasta

-          krompir s kloniranim virusom za proteinsku ovojnicu

-          paradajz s bakterijskim genom, za otpornost prema herbicidima.

Osjetljivost javnosti kada je u pitanju hrana raste u posljednje vrijeme, a najveći povod je bila nedavna histerija oko kravljeg ludila koja je dala do znanja šta se sve može dogoditi iz tanjira. Objašnjenje je jednostavno: ako se može dogoditi da s dobrim goveđim odreskom dobijemo nakon nekoliko godina oštećenje mozga, onda se može dogoditi sve.

Genetska manipulacija je postala nažalost moćno oružje u rukama industrije koja je počela zarađivati novac i investirati u nove projekte. To znači više hrane, više genetike, a time i više novca i krug je zatvoren. Danas je svjetsko tržište preplavljeno namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina. Ništa ne piše, ništa se ne govori, ali svi znaju i sumnjaju da je u pitanju soja, paradajz, grah, krompir, kukuruz, tikva, a to znači i njihovi derivati, kao što su skrob, sirupi, stočna hrana, a time meso, mlijeko itd. Tako su genetski manipulisane namirnice potiho ušle u lanac prehrane i u njemu se čvrsto drže. Bez dozvole, bez testiranja, bez naše volje i želje. Kada se plasira lubenica bez košpica, tvrd i dugo održiv paradajz ili paprika, niko ne razmišlja o metodi kako je to postignuto. Postavlja se pitanje koliko je etično zadržavanje prava da samo ova generacija stanovnika Zemlje uživa u prirodnoj hrani, ne vodeći računa kakvu će hranu buduće generacije koristiti. Prilično je sebično i neodrživo jer u pravilu svaka generacija mora stvoriti podlogu za zdrav život slijedeće generacije.“

Malo diskusije o GM hrani – afirmacijska i negacijska ekipa

Negacijska ekipa- stavovi:

Mnogi naučnici upozoravaju:

-          da postoji nepredvidiv utjecaj na duži vremenski period.

-          da se pojavljuju novi alargeni i toksini u proizvodnji živežnih namirnica.

-          da postoji opasnost od pojave novih virusa.

-          da se razvija sve veća otpornost na antibiotike.

-          da postoji potencijalna opasnost od infekcija i mutacija u ljudskim stanicama.

-          GM  proizvodi ne mogu biti povučeni s tržišta jer nisu označeni.

Afirmacijski tim:

-          U razgovoru sa stručnjacima iz ove oblasti GM hrana je obogaćena posebnim hranjivim sastojcima, npr. „zlatna riža“ obogaćena je kerotinom, a to utiče na suzbijanje sljepila.  

-          GMO rješava probleme u poljoprivredi – manje pesticida, mnogi geni ugrađeni u biljke omoguće da biljka promijeni osobine svoje vrste (otpornost na bolesti, mraz, sušu, herbicide...)

-          Povećava se otpornost biljke na insekte, parazite i korove pa se time smanjuje upotreba pesticida.

-          Smanjit će se cijena proizvodnje hrane.

-          GM biljke stvaraju vlastite toksine i supstance koje uništavaju viruse.

-          GM biljke imaju produženi period sazrijevanja.

-          GM biljke mogu dugo ostati svježe u prodavnicama.

-          GM proizvodi su bezopasni i imaju istu vrijednost kao i konvencionalni proizvodi.

Negacijski tim:

-          Ali, kalkuliše se da GM hrana povećava rizik od nastajanja raka, a pripisuje joj se i povećan broj alergijskih bolesti kao i slabljenje imunološkog sistema.

-          GM biljke mogu izazvati veliki broj neželjenih posljedica u okolini (zagađivanje zemljišta, a time i voda)

-          Uvođenje velikih količina GM hrane utiče na zdravlje.  Uneseni gen može razoriti druge gene.

-          GM procesima dobivamo biljke koje nisu sočne, mirisne ni ukusne.

-          GM hrana stvara nove alergijske bolesti.

I tako, djelić podataka što prikupiše učenici, može itekako zabrinuti nas, obične smrtnike i osobe nemoćne da bilo šta promijene u tzv. civilizacijskom, savremenom društvu u kojem se klanjaju jedino novcu, a samilost i briga za bližnjeg je odavno zaboravljena sintagma. I kako da biramo i šta da biramo – da li nam je izbor uopće omogućen...

Suncokret je biljka koja lijepo izgleda pa se može koristiti za ukras. Zbog svoje osobine da se okreće za suncem, mnogima je simpatična i budi pozitivne asocijacije.

Naravno, zna se da je suncokret sasvim upotrebljiv i za ishranu, ne samo kao ukras.

To nije sve – suncokret je dobar čuvar zdravlja i može se upotrijebiti u nekoliko različitih svrha i kod nekoliko različitih problema. Evo nekih primjera:

Pored ostalih sastojaka, suncokret sadrži i inulin koji je efikasan protiv gušobolje, promuklosti, zapaljenja pluća, bronhitisa kao i ostalih infekcija pluća i bronhija. Tinktura suncokreta rastvorena u vodi može se upotrijebiti za ispiranje usta prilikom upale grla, dušnika i krajnika, a pomaže i ispiranje odvarom od listova suncokreta. U jednoj litri vode desetak minuta kuha se šaka listova presječenih napola, zatim se pet minuta ostavi poklopljeno i procijedi.

Suncokretovo ulje ne služi samo za hranu. Ako imate grčeve u nogama, suncokretovo ulje možete upotrijebiti za masažu. Preporučuje se masaža mišića nogu dva do tri puta dnevno. To pomaže da se grčevi smanje, a ublažava i reumatične bolove i bolove nastale zbog artritisa.

Kad se radi o ishrani, suncokretovo ulje, u raznim količinama, je veoma preporučljivo. Ono sadrži višestruko zasićene masne kiseline koje su važne za zdravlje krvnih sudova., a i efikasno je u snižavanju holesterola u krvi.

Suncokret se može koristiti i u kozmetičke svrhe. Za to je potrebno brašno od sjemena suncokreta pomiješano s vodom, koje se nanosi na lice i dekolte služeći za čišćenje lica i neku vrstu kao pilinga. (Bilo bi lijepo kad bih znala kako dobiti brašno od suncokreta. Ako ko zna nek ostavi komentar.)

Ako vam je koža masna, prethodnu smjesu pomiješajte s vodom od lavande, ako je suha – s nevenovom vodom, a ako je osjetljiva – s ružinom vodicom.

Piti dovoljno vode, znači raditi najbolju stvar za svoje zdravlje, izgled i tjelesnu kondiciju.

Sjajna koža

Razni vanjski utjecaji mogu isušiti  kožu i ona onda ispuca. Odgovarajuća hidratacija može pomoći koži da se bori protiv loših vremenskih utjecaja, da ostane zdrava i svježa u svakom godišnjem dobu. Voda hidratizuje ćelije i čuva vlažnost površine kože. Ona, također, ispire toksine, koji se bez nje talože na koži i doprinose njenom sivom i žućkastom izgledu. Isti princip važi i za kosu koja s dovoljno vode u organizmu postaje mekša i sjajnija.

Gubljenje viška kilograma

Mišići koji nisu dovoljno opskrbljeni vodom gube na svojoj snazi i rade manje efektivno. Kada našem tijelu damo dovoljne količine vode, i mišići, ne samo da bolje rade, već mogu pojačati metabolizam za nekoliko procenata. Pijenje vode tokom dana ispunjava stomak bez viška kalorija i smanjuje želju za grickalicama između obroka.

Jasno razmišljanje

Voda je hrana za mozak više nego je to ijedna druga namirnica. Oko 85% našeg mozga je tečnost. Kao i mišići, i mozak zahtijeva veliku količinu vode za dobro funkcionisanje. Glavobolje i vrtoglavice su neki od prvih znakova da našem organizmu nedostaje vode. Čak postoje dokazi da nakon produžene izloženosti dehidraciji moždane ćelije počinju da se smanjuju.

Šta je dehidracija?

Dehidracija nastupa kada naše tijelo gubi tečnosti više nego što prima. To stanje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Kako da znamo jesmo li dehidrirali?

Žeđ nije najbolja mjera potrebe našeg organizma za vodom. Do vremena kada osjetimo žeđ, već možemo biti dehidrirani. Značajan pokazatelj potrebe za vodom je boja urina. Tamnožuta boja urina je pokazatelj dehidracije, dok je svijetao, čist urin pokazatelj dobre uravnoteženosti.

Uobičajeni simptomi dehidracije su:

- žeđ ili suha usta;

- pospanost;

- smanjeno izlučivanje urina;

- slabost;

- glavobolja;

- vrtoglavica.

Kako spriječiti dehidraciju?

* Izaberite vodu

Pića koja sadrže kofein ili ahkohol, mogu izgledati osvježavajuće kada ste žedni, međutim, ona izazivaju učestalije mokrenje i povišen gubitak tečnosti pa je zato najbolje , odnosno najzdravije izabrati vodu da vam utoli žeđ.

* Pijte vodu i kad niste posebno žedni

Odrasli prosječno gube 2,5l vode u toku jednog dana. Zato je naročito važno da se proces nadoknade vode u tijelu neprestano odvija. U prosjeku trebalo bi popiti 8 čaša vode u toku dana, ali ta količina se mijenja u zavisnosti od naših individualnih karakteristika, godina, spola i nivoa fizičke aktivnosti.

* Nosite vodu kud god idete.

Naviknite se da u flaši nosite sa sobom vodu kad idete na posao, u šetnju ili vožnju autom. To će vam pomoći da unesete određenu količinu vode u tijelo na prvi znak žeđi.

* Popijte čašu vode uz obrok

Voda pomaže prilikom varenja hrane i apsorbuje se zajedno s hranom, tako da su obroci odlično vrijeme za snabdijevanje organizma tečnošću.

* Ne zaboravite na hranu

Oko 30% vode unosimo hranom, a taj procenat možemo još povećati uzimanjem hrane koja sadrži velike količine vode, kao što je voće, naročito citrusno, salate i supe.

Kako godine prolaze, tako krvni sudovi slabe. Još ako se nedovoljno krećete (kao i većina stanovnika gradova), to dodatno ubrzava slabljenje krvnih žila, samim tim i cirkulacija postaje otežana, a prvo što primjećujete su hladna stopala. To, ipak, ne znači da odmah treba uraditi dopler krvnih sudova i tražiti lijekove za poboljšanje cirkulacije. Mnogo više će vam pomoći više fizičke aktivnosti, a postoje i brojna potpuno prirodna sredstva koja će vam poboljšati cirkulaciju.

KRV NIJE VODA, ALI NEMA KRVI BEZ MNOGO VODE

Većinu tih prirodnih sredstava naći ćete u svojoj kuhinji. Evo nekih:

* Prvo i osnovno : voda – jedna od najkorisnijih stvari koje možete unijeti u organizam. Da bi krv mogla normalno cirkulirati, u organizmu mora biti dovoljno vode. Sigurno ste čuli za izreku da krv nije voda. Bukvalno uzevši ta izreka uopće nije tačna, jer – krv jeste voda. Zapravo, većim dijelom krv jeste voda, pa ako nemate dovoljno vode u organizmu pritisak vam pada, a cirkulacija postaje otežana. Za normalnu cirkulaciju neophodno je popiti oko litar i po vode dnevno.

PŠENICA I ULJE

Nije riječ o običnoj pšenici i svakoj vrsti ulja, već o pšeničnim klicama i ribljem ulju. Oni spadaju u odlična prirodna sredstva za podsticanje cirkulacije. Tajna efikasnosti pšeničnih klica je u tome što su bogat izvor vitamina E koji jača krvne sudove. Riblje ulje možete konzumirati na razne načine: tako što ćete bar jednom sedmično jesti ribu, ili ćete uzimati kapsule omega 3. riblje ulje povećava nivo dobrog holesterola, onog koji skida masne naslage sa zidova krvnih sudova i tako omogućava neometan protok krvi.

ZAČINI

Cirkulaciju podstiču i neki začini. Prije svih bijeli luk. On je najčuveniji prirodni antibiotik. Možete ga koristiti u kuhanju, onoliko koliko želite, a korisno je i da svaki dan izgnječite čehnu bijelog luka i pojedete ga sa kašičicom meda. Bijeli luk je dragocijen za krvne sudove jer snižava nivo holesterola i krvni pritisak, održava normalnu gustinu krvi i sprječava pojavu krvnih ugrušaka.

Đumbir (lat. Zingiber officinale roscoe) se za poboljšanje cirkulacije može koristiti kao začin, a ako želite jače djelovanje, izrendajte komad đumbira u dužini od dva centimetra i napravite jak čaj. Đumbir zagrijava cijelo tijelo tako da potiskuje krv do kapilara na površinu kože.

Ljuta papričica je korisna u svakom obliku- sušena, mljevena, svježa. Sigurno ste primijetili da vam jezik bridi, a obrazi se zažare kada jedete ljutu papričicu.  To je posljedica pojačanog dotoka krvi u kapilare. Samo oprez: ako već imate proširene kapilare, nije dobro da koristite ljutu papričicu. A ako držite dijetu, od ljute papričice se ogladni.

Ginko biloba je sredstvo koje baš i nećete naći u kuhinji, potražite ga u apoteci u obliku kapsula i tableta. Poboljšava priliv krvi u kapilare, naročito one u mozgu, pa se, između ostalog, preporučuju i kao sredstvo za poboljšanje pamćenja.

Leća se ubraja u grupu zrnastih mahunarki. Uzgajala se još u mlađem kamenom dobu, a pretpostavlja se da potječe iz jugozapadne Azije, odakle se preko Sredozemlja proširila u Evropu. Pretpostavlja se da je leća bila prva namirnica koja se počela uzgajati. Prije 8000 godina pronađena je na arheološkim nalazištima Bliskog Istoka, a pronađena je i u grobnicama egipatskih faraona. Stoljećima se leća konzumirala s još dvije tradicionalne namirnice koje su se uz nju uzgajale, ječmom i pšenicom.

Energetska i nutritivna vrijednost
Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, leća se nalazi u grupi namirnica zajedno s ostalim suhim mahunarkama, mesom, ribom, jajima i orašastim plodovima. Preporuka za tu grupu namirnica je 2-3 serviranja dnevno. Kao jedinica serviranja uzima se ½ šoljice kuhanih suhih mahunarki.
Leća je poznata kao energetski vrijedna namirnica (338 kcal na 100 g) zbog visoke koncentracije B vitamina i velikih količina ugljikohidrata. Ta je kombinacija čini idealnom namirnicom za fizički aktivne osobe. Ugljikohidrati iz leće postepeno se otpuštaju u krv nakon obroka zahvaljujući svom složenom sastavu i prisutnim vlaknima.
Leća je odličan izvor proteina i vlakana (100 g osušene leće osigurava 48% proteina i 46% vlakana od preporučenih dnevnih potreba). Mahunarke su najbolji i najkvalitetniji izvor proteina u biljnom svijetu. Leća sadrži velike količine aminokiseline lizin koja nedostaje žitaricama, a siromašna je metioninom, triptofanom i cisteinom, kojima obiluju žitarice.
Zbog toga se kombiniranjem leće s različitim žitaricama u istom obroku dobiva uravnoteženi sastav aminokiselina, čime se zadovoljava ukupna potreba ljudskog organizma za esencijalnim aminokiselinama. Osim sa žitaricama, leću je poželjno pripremati s jajima ili mesom. Zbog bogatstva proteina, za mahunarke se često kaže da su alternativa mesu jer su, za razliku od mesa, pristupačnije cijenom, lako dostupne i jednostavne za pripremu.
Za razliku od nekih vrsta mahunarki kao što su npr. soja, kikiriki i slanutak, leća je siromašna mastima. Sadrži značajne količine vitamina i minerala. Odličan je izvor tiamina, vitamina B6, fosfora, magnezija, željeza i cinka. Dobar je izvor riboflavina i niacina, i osrednji izvor folata i kalcija.
Ljekovitost
Leća ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni holesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana.
Topiva vlakna snižavaju količinu glukoze i kolesterola u krvi, čime smanjuju potrebu za inzulinom kod osoba oboljelih od dijabetesa.
Netopiva vlakna pospješuju probavu i skraćuju vrijeme zadržavanja hrane u probavnom sistemu, te na taj način smanjuju rizik od raka debelog crijeva.
Visok sadržaj vitamina B-kompleksa povoljno utječe na živčani sistem, a visoki sadržaj željeza pomaže u sprječavanju slabokrvnosti.

RECEPT ZA LEĆU

Patlidžan se ubraja u istu porodicu kao i paradajz,ali se od njega bitno razlikuje i u kuhinji sasvim drukčije upotrebljava. Porijeklom je iz Indije, odakle se širio najprije prema istoku, a tek potom prema zapadu. U Indiji se uzgajao još prije 3000 godina. U Evropu je stigao tek u 13. ili 14. stoljeću, a u naše krajeve u 16. Zanimljivo je da je do nas došao preko Sjeverne Amerike.
Patlidžan nije bogat vitaminima. U 100 grama sirovog jestivog dijela ima samo 1,5-10 mg% vitamina C, nešto vitamina grupe B, a karotina (provitamina A) samo u tragovima. Medutim, on je vrlo zanimljiva i plemenita biljka, pikantnog ukusa, vrlo cjenjena u kulinarstvu. Priprema se na sve moguce nacine, jer je njegovo socno i nježno meso podesno za svakovrsnu preradu. Posebno se cijeni pečen i samljeven s raznovrsnim dodacima kao pire.

Patlidžanov sok je gorak i oštar pa ga zbog toga prije upotrebe treba posebno pripremiti: oljuštiti mu koru, a mesni deo posoliti i istisnuti mu gorčinu. Kora mu je relativno debela, žilava pa se mora oljuštiti jer nije za jelo. Mesnati deo patlidžana sadrži dosta solanina, gorke glikol-alkaloidne supstance, a što su plodovi stariji, ima ga više. Zbog toga se patlidžan kad sazri ne jede jer je pregorak.
Meso mu je sunderasto, pa pri prženju upija dosta masnoce, ali je interesantno da je, poslije izvesnog vremena, otpusti.

Da se ne bi reklo da nije ljekovit, postoji podatak da se  u surinamskoj narodnoj medicini korijen patlidžana koristi protiv unutrašnjih krvarenja i astme, a list protiv dizenterije.

RECEPT ZA PATLIDŽAN

Prezentiram podatke prikupljene za projekat "Kafa" učenika sedmog razreda jedne sarajevske škole.

A šta mi znamo o kafi?

Sve je počelo sa kozama. Po jednoj legendi etiopski čobani iz plemena Kopta su čuvajući koze primijetili da su koze vrlo razigrane kada brste lišće i crvene bobice sa jednog divljeg žbuna. Najvjerovatnije je i jak miris bobica, ako bi slučajno uple u vatru na kojoj su čobani spremali hranu, bio razlog da i sami isprobaju njihovo djejstvo.. i eto pra kahve.

Stotinama godina Etiopija  je bila i jedino područje koje je znalo za blagodati "crnog napitka". Tek negdje u 15 stoljeću arapski trgovci su biljku koja opušta čula i izoštrava um počeli uzgajati u Jemenu. Iz luke Moka kafa je počela svoj put.

Prvobitno se kafa širila samo islamskim svijetom i s godinama se raširila po cijelom Osmanskom Carstvu. Svaki kraj je imao svoj specifičan način pripreme. Venecijanski konzul je u svom izvještaju često spominjao tamno i vrelo piće koje Turci često piju i uz koje se druže. Ona je bila i vjerni pratilac turskih vojnika, od grada do grada od zemlje do zemlje.

U 17. stoljeću dođoše Turci do Beča, pokušaše ga osvojiti, ali bez uspjeha. Žurno se povlačeći, ostaviše mnoštvo vreća neobičnih zrna. I tako kafa dođe u Evropu. Bečlije su prvi Evropljani koji su počeli uživati mirisni crni napitak. Oni su prvi počeli dodavati kafi mlijeko, šećer...

Prve kafedžinice su otvorene u Kairu i Meki, a najpoznatija u Konstantinopolju 1475. godine.

O porijeklu imena kafe naišli smo na tri verzije.

Prva: Kafa je dobila ime po latinskoj riječi coffea, stablu iz porodice Rubiacea koja uključuje više od 6000 vrsta tropskog drveća i grmlja.

Druga: Ime kafe vezuje se za istoimenu etiopijsku pokrajinu.

Treća verzija vezuje se za arapsku riječ kahvan koja znači: biljka koja nam remeti san.

Postoje dvije vrste kafe - arabika i robusta. Arabika se koristi češće jer je boljeg kvaliteta.

ima jedna država na čijoj je zastavi simbol zrno kafe. Pogađate da je to Brazil. Mogli bismo reći da je kafa zaštitni znak Brazila. tamo se počela uzgajati plantažno u drugoj polovini 19. stoljeća, a danas dostiže proizvodnju od skoro 2 miliona tona. Glavna izvozna luka je santos, po kojoj je dobila ime najbolja brazilska kafa - burbon santos. kafa  "minas" je dobila ime po saveznoj državi Minas Žerais u Brazilu.

U Bosni je vijekovima zajedničko ispijanje kafe /kahve/ kave komšijama različitih vjera i nacija bio najočitiji primjer suživota i tolerancije na ovim prostorima. Kao posljedica tog druženja nastao je i čuveni izraz "findžan viška"

U nedavnom ratu kafa se pravila od ječma, ali i od korijena cikorije.

Kafa štiti od mnogih oboljenja.

Jedna supena kašika sitno samljevene kafe pomiješana sa istom količinom limunovog soka, dobar je lijek protiv glavobolje.

Uobičajena svojstva koja se pripisuju kafi - da izaziva rak, da je loša za srce, a teška za želudac - ni izdaleka ne odgovaraju istini, tvrde stručnjaci iz Međunarodnog naučnog udruženja za kafu i ukazuju da ovaj popularni napitak ima brojne učinke u zaštiti od ozbiljnih oboljenja. Uzimanje relativno velike količine kafe - šest šoljica dnevno - neće dovesti do srčanih ili problema sa varenjem kod zdrave osobe, ali će smanjiti rizik od Parkinsonove bolesti ili dijabetesa. Kafa je dobila lošu reputaciju zbog toga što su medicinska istraživanja njenog djelovanja cijela dva stoljeća bila usmjerena samo na utjecaj kofeina, a to je napitak sa raznovrsnim sastojcima, istaknuli su stručnjaci Međunarodnog udruženja za kafu. Ona sadrži kiseline i druge sastojke koji uništavaju slobodne radikale. U njoj se također nalaze korisni minerali, prije svega kalij i magnezij. Kafa također ima bolje učinke nego voće i povrće protiv oksidacije DNA, koja je izvor niza ozbiljnih bolesti, posebno kancera.

Skupina istraživača pod vodstvom dr. Grahama u pokusima na dobrovoljcima dokazala je da kofein u kapsulama povećava izdržljivost i pomiče granice umora za razliku od kofeina iz kafe. Premda je ovaj fenomen teško objasniti, izgleda da u kafi ipak nešto koči potpuni učinak kofeina.

E ovo, i još mnogo toga, u mjesec dana otkriše učenici sedmih razreda, istražujući za projekat o kafi.

Priroda je bila izrazito darežljiva kada se radilo o prstima, bubrezima, očima...ali, nažalost, nije obdarila rezervnom jetrom. Bolesti jetre nalaze se na desetom mjestu kada govorimo o uzrocima smrti, te zato ona zaslužuju znatno veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Jetra je najveća žlijezda u ljudskom organizmu i ujedno predstavlja jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima brojne važne funkcije, a najvažnija je sekrecija žuči.

A kako se vi ponašate prema svojoj jetri? Zadajete li joj svakodnevna opterećenja unosom raznih lijekova, alkohola, aditiva i neumjerenih količina masti? Odgovor je sigurno da, a jetra vam na to odgovara umorom, depresijom, čestim glavoboljama, nesanicom, promjenom raspoloženja, PMS-om.

Još tokom ranih 40-tih godina prošlog stoljeća dr. Morton Biskind je opisivao predmenstrualni sindrom kao posljedicu neprimjerene deaktivacije estrogena u jetri koja je deficitarna vitaminom B grupe i proteinima.

Probavni simptomi disfunkcije jetre uključuju mučninu, nepodnošenje masti, nadutost, epizode zatvora i proljeva, te gubitak apetita.

Čišćenje jetre

Jetra je u stalnoj međuigri s organima poput bubrega, žuči, štitnjače, gušterače, te donjim dijelom probavnog sistema. Stoga je važno osigurati prehranu koja će djelovati povoljno na sve unutrašnje organe, te na zdravlje čovjeka.

Za zdravlje jetre važna je pravilna funkcija bubrega, te je uputno u prehranu uključiti voće i povrće bogato kalijem, poput banana, badema, paradajza, grožđica, šljiva i osigurati potrebnu dnevnu količinu vode (jedna do dvije litre dnevno). Tradicionalan pristup "čišćenju" jetre je redovno ispijanje sokova od povrća poput mrkve i cvekle.

Prejedanje je jedan od najčešćih uzroka smanjene funkcije jetre. Neumjerenost u hrani i piću također je tjera na "prekovremeni" rad, a umorna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao rasterećena.

Redovno konzumiranje artičoke stimulira funkciju jetre i smanjuje nivo masnoće i holesterola u krvi, a taj učinak može zahvaliti visokom udjelu tvari cinarina.

Ljekovita svojstva bijelog luka poznata su od davnina. On sadrži sumporne spojeve koji pomažu u detoksikaciji štetnih metala, poput žive, a upravo je taj učinak zaslužan za indirektno povoljno djelovanje na jetru.

Jabuke i kruške bogate su pektinom, prehrambenim vlaknom topivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago snižavanje nivoa holesterola u krvi u nekoliko kontrolisanih pokusa.

Korisno je u prehranu uvrstiti i druge namirnice bogate topljivim prehrambenim vlaknima poput zobi, riže, šljiva, citrusa, mahunarki, te kelja pupčara.

Uz sve nabrojano ne zaboravimo grah i grašak, te radić i raštiku koji su puni hlorofila koji djeluje kao "čistač" krvi i jetre, a brojni oksidansi štite od razornog utjecaja slobodnih radikala.

Vašoj jetri ne prija:

1. masna i pržena hrana, hrana poput prženih krompirića, krofni, čipsa

2. neumjereno konzumiranje kafe

3. neumjereno konzumiranje alkohola

4. pušenje

5. otrovi, tragovi pesticida u hrani

6. oralni kontraceptivi

7. lijekovi

Liječenje biljem:

Najpoznatija ljekovita biljka za liječenje jetre je sikavica ili osljebad (Sylibum marianum)

Iz knjige "Velika obiteljska kuharica" Mary Berry

- Temeljac dobra ukusa je osnova svih supa, a domaći je najukusniji. Priprema nije skupa jer se spravlja od mesnih ili ribljih kostiju, ili ostataka, mahunarki i povrća. Priprema traje dugo- nekoliko sati lagana kuhanja- ali se može pripremiti unaprijed i u velikim količinama te zalediti.

RIBLJI TEMELJAC:

Upotrijebite glave, kosti i peraje samo nemasne bijele ribe (masna riba temeljcu daje gorak okus).

1. Operite 750g glava, kostiju i peraja i stavite ih u široku posudu. Dodajte 1 litru vode

i 250ml bijelog vina ko koristi u kuhanju. Zagrijavati do vrenja obirući pjenu s površine.

2. dodati 1 luk izrezan na ploške, 1 mrkvu narezanu na kolutiće, 1 nasjeckan korijen celera, 1 list lovora, nekoliko grančica peršuna I nekoliko zrna bibera.

Kuhati na laganoj vatri 20 do 25 minuta. Procijediti. Upotrijebite odmah, čuvajte 2 dana u frižideru, ili zamrznite.

TEMELJAC OD PERADI ILI DIVLJAČI

Za 2 litra temeljca potrebno je 1,5 kg peradi ili divljači u komadima, kosti i sitniš 3-4 pileta ili patke, ili cijelo pile.

1. Kosti (mogu se upotrijebiti i kosti pečenog pileta i druge peradi) I 2 ili 3 raspolovljene glavice luka s ljuskom pržite u velikoj posudi dok ne poprime smeđu boju. Ako je pile cijelo, pržite samo luk, a ne pile.

2. Dodajte 4 litre vode. Zagrijte do vrenja, kupeći pjenu. Dodajte 3 nasjeckane mrkve, 3 stabljike celera bjelaša, 1 stručak začinskog bilja i nekoliko zrna bibera.

3. Poklopite, ali ne potpuno I kuhajte na laganoj vatri 2-3 sata. Procijedite u zdjelu. Ostavite da se hladi, oberite masnoću s površine i bacite je. Poklopite. U frižideru može stajati 3 dana, a u zamrzivaču i do 3 mjeseca.

TEMELJAC OD IZNUTRICA

Upotrijebite iznutrice1 ili 2 pileta (ili druge peradi), osim jetrice.

1. u velikoj posudi pržite iznutrice dok ne poprime smeđu boju. Umiješajte 1 litru vode. Zagrijte do vrenja, obirući pjenu.

2. Dodajte 1-2 glavice luka s ljuskom narezanom na četvrtine, 1 nasjeckanu mrkvu, 1 nasjeckanu stabljiku celera, 1 stručak začinskog bilja I nekoliko zrna bibera.

Kuhajte na laganoj vatri oko 1 sat. ostavite da se hladi I pokrijte. U hladnjaku može stajati 3 dana, a u zamrzivaču do 3 mjeseca. Prije upotrebe procijediti.

MESNI TEMELJAC

Zamolite mesara da vam prepili 2 kg kostiju na komade dužine 6 cm. najbolje su goveđe i teleće kosti.

1. pecite kosti u pećnici zagrijanoj na 230 stepeni C ( plinska na 8) oko 30 minuta. Dodajte 2-3 krupno narezana luka, mrkvu, peršun, celer. Pecite 30 minuta.

2. Stavite kosti i povrće u veliki lonac. Dodajte 4 litre vode, stručak zeleni sačinjen od 1-2 lovorova lista, nekoliko stabljika celera I peršuna te 1-2 grančice majčine dušice I nekoliko zrna bibera.

3. Zagrijte do vrenja, a potom kuhajte na laganoj vatri 4-6 sati. Procijedite, oberite masnoću i ostavite da se hladi.

TEMELJAC OD POVRĆA

Upotrijebite razne ostatke povrća (npr. Vrhove celera, kožice paradajza, ) ili dodajte sastojke koji naglašavaju aromu jela u kojima ćete upotrijebiti temeljac.

1. Grubo nasjeckajte 2 luka, 2-3 mrkve, 3 celera, 1 poriluk (prasu). Stavite u veliku posudu i dodajte 1 veliki stručak začinskog bilja. Ako želite, dodajte 1 zgnječenu česnu bijelog luka.

2. Dodajte 1,25 litre vode i pustite da zakuha. Kašikom uklonite nečistoću koja ispliva na površinu. Smanjite temperaturu i kuhajte na laganoj vatri pola sata.

3. Protisnite temeljac kroz cjedilo. Ako ga ne želite odmah upotrijebiti, pustite da se ohladi, pokrijte I čuvajte u frižideru do 5 dana ili u zamrzivaču do mjesec dana.

  Kelj je lisnato povrće, varijetet kupusa, sa specifičnim karakteristikama koje ga čine zasebnom povrtnom kulturom. Kelj je bio poznat već Grcima i Rimljanima. U 4. stoljeću prije n.e. razlikovale su se tri vrste kelja: divlji, kovrčasti i glatki kelj.

Kelj možete kuhati u vodi ili na pari, dinstati, puniti nadjevom ili pržiti te poslužiti kao toplo predjelo, supu, prilog ili glavno jelo.

recept: kozaracki  kuhar

Kelj kakav danas poznajemo navodno su selekcijom stvorili vrijedni belgijski povrtlari još u 18. stoljeću. Iz Belgije se proširio najprije u Francusku, a potom u Nizozemsku i Njemačku, da bi ubrzo osvojio cijelu Europu. Pored običnog kelja koji je najrašireniji (glavati kelj), postoje još dvije vrste, s nešto dugačijim karakteristikama. To su lisni ili bezglavi kelj, i kelj pupčar ili prokulica.

Energetska i nutritivna vrijednost

Kelj je zeljasto, zeleno povrće koje pripada porodici kupusnjača (Brassica), u koju spadaju i prokulice, kupus i karfiol, koji je u zadnje vrijeme u središtu pažnje zbog zdravstveno vrijednih fitohemikalija.

Ova je namirnica siromašna kalorijama: u 100 g ima samo 50 kcal / 209 kJ (od toga 3,3% proteina, 0,7% masti i 10% ugljikohidrata), ali je izuzetno bogata mineralima i vitaminima. Od minerala, izvrstan je izvor mangana (0,774 mg, što je 38,7 % od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor kalcija (135 mg, što je 13,5% od preporučenog dnevnog unosa), željeza (1,7 mg, što je 12,1% od preporučenog dnevnog unosa) i magnezija (34 mg, što čini 11,3% od preporučenog dnevnog unosa).

Izvrstan je izvor vitamina C - u sirovom ga kelju ima nevjerojatnih 120 mg (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa), izvrstan je izvor vitamina K (817 μg, dakle, 817% od preporučenog dnevnog unosa), dobar je izvor vitamina B kompleksa, tiamina ima 0,11 mg (10% od preporučenog dnevnog unosa), a riboflavina 0,130 mg, što je 10% od preporučenog dnevnog unosa. Bogat je karotenoidima, beta karotena ima 9,3 mg, a luteina i zeaksantina 40 mg.

Ljekovitost

Kelj se izdvaja iz porodice kupusnjača kao kvalitetna namirnica koja može preventivno djelovati protiv raka. Organosumporne komponente, kao što su glukozinolati (koje su predmet mnogih istraživanja), djeluju na različite oblike raka, primjerice, rak dojke ili jajnika, jer ovi fitonutrijenti neutraliziraju potencijalno kancerogene tvari. U kelju ima 10-15 vrsta glukozinolata.

U sirovom kelju ima nevjerojatnih 120 mg vitamina C (200% od preporučenog dnevnog unosa), a u kuhanom čak 41 mg (68% od preporučenog dnevnog unosa).

Karotenoidi, kojima kelj obiluje, moćni su antioksidanti koji štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Poput filtera sprječavaju štetne utjecaje UV zračenja na oči, štiteći ih od makularne degeneracije i katarakta. Beta-karoten se u organizmu može pretvoriti u vitamin A i tako osigurati 2/3 potreba organizma. Studije pokazuju da konzumiranje hrane bogate karotenoidima i vitaminom A smanjuje rizik od razvoja katarakta i do 50%. Dobro je istaknuti da pojačavaju djelovanje imnološkog sistema. Višestruka je potreba vitamina A u organizmu budući da je bitan i za normalnu funkciju reproduktivnih organa, a pomaže i u borbi protiv virusnih infekcija. Značajan je kod održavanja epitelnih i mukoznih tkiva (u plućima, dušnicama, koži, usnoj šupljini i probavnom sustavu), za rast i razvoj kostiju. Da bi se potpuno iskoristio sadržaj karotenoida, hranu koja ih sadrži treba jesti sirovu ili lagano kuhanu.

Vitamin C jedan je od najvažnijih u vodi topljivih antioksidansa u tijelu, koji i nakon kuhanja u kelju ostaje u znatnim količinama. U organizmu onemogućava djelovanje slobodnih radikala, koji utječu na razvoj raka, oksidiranje kolesterola, koji se zatim veže za stijenke žila i može uzrokovati srčano-krvožilne bolesti, uzrokovati bolne upale (astma, osteoartritis, reumatoidni artritis), prehlade i upale uha.

Na potrebe za vitaminom C ukazuju slabo zacjeljivanje rana, česte prehlade i infekcije, kao i bolesti pluća. Potrebe ljudi za vitaminom C se razlikuju, ovisno o dobi i zdravstvenom stanju. Višak vitamina C iz organizma izlučuje se urinom. Vitamin C pospješuje antioksidativno djelovanje vitamina E, a također poboljšava apsorpciju željeza.

Kelj je dobar izvor tiamina i riboflavina, vitamina B kompleksa, koji također sprječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala. Riboflavin potiče proizvodnju energije u stanicama i održava razinu ostalih B vitamina. Na nedostatak ukazuju simptomi kao što su osjetljivost na svjetlo, suzne oči, svrbež, upaljenost usta i jezika, pucanje krajeva usana, guljenje kože, osobito oko nosa. Kod povećane fizičke aktivnosti potrebe organizma za vitaminom B₂ rastu.

Vitamina K ima u kelju u velikim količinama. Taj vitamin sudjeluje u sintezi faktora za koagulaciju krvi. Kelj je izvrstan izvor mangana, minerala koji sudjeluje u procesu dobivanja energije iz proteina i ugljikohidrata te sudjeluje u sintezi masnih kiselina, neophodnih za održavanje zdravog živčanog sustava i važnih u procesu proizvodnje kolesterola za stvaranje hormona.

U kelju se nalazi i kalcij, a potreban je za održavanje zdravlja kostiju, no za razliku od mlijeka, koje se promovira kao dobar izvor kalcija, kelj ima mnogo manje kalorija.

Kod osoba s bolestima bubrega i žučnog mjehura kelj uzorkuje zdravstvene probleme zbog oksalata, tvari prirodno prisutne u svim živim bićima.

Također, u kelju nalazimo goitrogene, koji uzrokuju smetnje rada štitne žlijezde. Kuhanjem se smanjuje količina ove tvari, ali znanstvenicima još nije poznato koja se količina tvari inaktivira ili koje količine uzrokuju probleme u osoba s oštećenom štitnom žlijezdom.

Dijetetska vlakna, visoko zastupljena u kelju, su celuloza, hemiceluloza, polifruktani, galaktooligosaharidi, pekti i dr. Dijatetska vlakna imaju korisnu ulogu u probavi, održavaju normalnu razinu kolesterola, šećera, reguliraju rad crijeva i održavaju crijevnu mikrofloru. Također povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2, usporavaju probavu, te daju osjećaj sitosti (stoga se hrana bogata dijetetskim vlaknima preporučuje tijekom redukcijskih dijeta). Smanjuju rizik od raka debelog crijeva i hemoroida jer ubrzavaju transport kroz debelo crijevo. Potrebe za dijetetskim vlaknima veće su kod konstipacije, hemoroida, visoke razine šećera i holesterola.

Spravljanje domaćih napitaka je tradicija ovih krajeva. Svako godišnje doba je imalo svoje osvježavajuće napitke iz prirode. Koristili su se: salep, gorušica, turšija od smreke, turšija od krušaka, medovina.
Voćni sokovi pročišćavaju krv. Organizam se podmlađuje i jača.
Djelovanje svakog soka je različito. Vitamin c iz sokova pomaže vezivanju željeza iz hrane. Sok od borovnice pomaže protiv upale mokračnih puteva, što je zimi česta pojava.
LIJEČENJE VOĆEM
JABUKA:
- liječi crijevne bolesti i živce.
Jedna jabuka dnevno smanjuje holesterol u krvi za 10-30%.
- Sadrži: vitamine, lahko svarljivi šećer, jabučnu iselinu, minerale (kalcij, magnezij, natrij, kalij, fosfor...), beta karoten- za prevenciju tumora.
- Kora jabuke jača otpornost organizma, snižava povišenu temperaturu, uspješno zamjenjuje kinin.
- Korisna u ishrani reumatičara, bubrežnih bolesnika i pacijenata koji pate od gojaznosti, arterioskleroze, hemeroida i kožnih bolesti.
- osobe koje jedu više od 5 jabuka i 3 paradajza sedmično postižu bolje rezultate u liječenju dišnog sistema jer su bogati antioksidantima zdravim za pluća.
- Jabukovo sirće omogućava mršavljenje. Piti ga natašte, a i tokom dana u omjeru- 3 kašike jabukovog soka na čašu od 2 dcl vode.
JAGODA:
- liječi malokrvnost.
RIBIZLA:
- ubrzava rad bubrega.
Švedski ljekari odavno preporučuju suhe BOROVNICE, obično kuhane, za proliv (diareju) kod djece. Uobičajena terapijska doza: oko 10gr suhih borovnica. One su bogate anticijanozidima koji ubijaju bakterije, uključujući ešerihiju koli, čestog izazivača dijareje.
Puno antidijaretičnih sastojaka ima i u CRNOJ RIBIZLI.
MANGO
Mango se smatra najstarijim voćem, u Indiji se uzgaja preko 5000 godina. Smatra se da je Buda sjedio upravo ispod drveta manga kad je doživio prosvjetljenje, pa se mango i danas koristi u mnogim obredima u Indiji.
Kada je počeo da se gaji plod manga je bio veličine šljive i ne baš prijatnog ukusa. Danas plodovii manga mogu biti teški i više od dva kilograma, a drvo može da rađa plodove i do 100 godina. Plod je kruškolikog oblika, iako ga Tajlanđani zovu tropska breskva. Sadrži vitamine B i C i dosta željeza.
Postoji oko 500 sorti manga, a boja mu varira od zelene preko crvene do žute i narandžaste. Ukus mu je mješavina ukusa ananasa i kajsije. Može dugo da ostane i van frižidera, u činiji na stolu. Tajlanđani ga jedu kao dodatak ribljem sosu, ili začinjen palminim šećerom. Uobičajeno je da se služi isječeno na kriške.

KOKTEL od:
- grožđa, breskvi i lješnika ili
- ananasa, šljiva i kajsija kao prvi jutarnji obrok pridonosi čišćenju organizma i očuvanju vaše ljepote.

ZA LIJEČENJE VOĆEM koriste se
- naranče, hurme, jabuke, ribizle, trešnje, višnje, jagode, kupine i limun.

Osnovne zajedničke odlike voća su:

• relativno mala energetska vrijednost, osim kod nekih vrsta, kao što su: banane, kesten, orah, lješnjak,badem. Isto vrijedi i za sušeno voće: suhe šljive, smokve, grožđe
• visok sadržaj vode, s tim što se izuzimaju ljuskasto i sušeno voće;
• znatan sadržaj ugljenih hidrata, a naročito voćnih šećera glukoze i fruktoze;
• mali sadržaj proteina i masti, izuzimajući ljuskasto voće;
• bogatstvo u mineralnih sastojaka i vitamina znatan sadržaj celuloze (biljna vlakna), organskih kiselina i drugih sastojaka (pektini, antocijani i drugi ).

Voće je bogat izvor vitamina, mada u poređenju sa povrćem, voće sadrži manje vitamina. Od vitamina voće sadrži najviše vitamina C i karotina. Njihova količina zavisi od vrste voća, sorte kao i niza drugih činilaca. Vitamin C nije podjednako raspoređen u cijelom plodu. Najviše ga ima u pokožici i ispod nje. Drugi vitamin po važnosti i količini je karotin. Najviše ga sadrže: kajsija ananas, suha šljiva, breskva, lubenica itd. U manjim količinama voće sadrži i druge vitamine: K, E, vitamine B grupe.

Energija se mjeri u džulima (oznaka J). Ranija mjera za energetsku vrijednost je bila kalorija (1J = 0,239 cal.)

Dobne energetske dnevne potrebe:

                                                              Energija           (kalorije )

Odrastao muškarac – lahak rad               10080              2400

Odrastao muškarac – srednje naporan rad   11760              2810

Odrastao muškarac – težak rad                13600              3250

Odrasla žena – lahak rad                          9240                2200

Odrasla  žena – za vrijeme trudnoće         10500              2500

Odrasla žena – za vrijeme dojenja            11760              2810

Djeca do 10 godina                                  7560                1800

Djeca od 10-14 godina                             10920              2600

Omladina do 18 godina                             13440              3212

Stare osobe                                               7560                1800

Jelovnik sastaviti na osovu piramide prema izboru hrane koju više volite.

Navest ću samo neke namirnice za koje posjedujem podatke energetske vrijednosti, a na pakovanju imate označene za svaku namirnicu:

Energetski sastojci u 100 grama:

Po žitarici:

Pšenično brašno tip-500                                  1524                364

Polubijeli hljeb                                                1155                276

Kukuruzno brašno                                           1540                368

Polirani pirinač (riža)                                       1510                360

Po rezanom povrću (jestivi dijelovi):                      

Krompir                                                           318                  76

Grah/pasulj                                                      1424                340

Buranija                                                           147                  35

Paprika                                                            129                  30

Paradajz                                                          92                    21

Zelje                                                                84                    20

Kupus                                                             109                  26

Crni luk                                                           159                  38

Zelena salata                                                   57                    13

Po vrstama povrća (jestivi dijelovi):

Jabuka                                                             243                  58

Breskve                                                           159                  38

Šljive                                                               276                  65

Zdrava hrana zaista postoji, ona je opisana u hiljadu naučnih i medicinskih knjiga. U principu, za dobro zdravlje je neophodno oko 40 različitih sastojaka. Međutim, pošto nijedna namirnica ne sadrži sve ove sastojke, ili barem ne u onim količinama koje su neophodne za očuvanje dobrog zdravlja, primorani smo da povedemo računa o raznovrsnoj hrani koju možemo naći u slijedećim namirnicama i režimu ishrane:

1. Tri do pet obroka povrća i 2-3 ploda voća dnevno: najbolji izbor - tamnozeleno, lisnato i jako žuto povrće, krompir, zrnasto povrće (grašak, pasulj), citrus, jabuka, banana, lubenica, dinja, kupine, maline,jagode i drugo baštansko voće izvor su vitamina i minerala.

2. Šest porcija žitarica dnevno: hljeb, riža, ceralije, izvor ugljenih hidrata.

3. Dva do tri mliječna obroka: mlijeko, nemasni sir ili jogurt (izvor su kalorija)

4. Dva do tri obroka s mesom, piletinom ili jajima dnevno, izvor su proteina. Bitno je da se uzimaju umjerene količine. U obzir dolazi i riba pripremljena na lešo.

5. Masti i ulja, pretežno biljnog porijekla.

6. Ograničena količina alkohola: jedno do dva pića dnevno (veće količine povećavaju rizik od oboljenja jetre, pankreasa, mozga, srca). Jedno piće jednako je jednoj čašici 0,05dcl žestokog pića ili 0,15dcl vina).

Šta je potrebno još znati?

Po pravilu bi morali jesti u prvoj polovini dana. Ujutro je probava najlakša, u podne je već slabija, dok je navečer potpuno slaba. Stoga se preporučuje navečer što manje jesti. Stari ljudi, žele li imati dobar san, neka ne večeraju. Postoji arapska poslovica:"Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljima, a večeru ponudi neprijatelju."

Jesti i piti treba iz potrebe, a ne iz navike. Jesti treba polagano i bez žurbe. Hranu dobro prožvakati. Ako je čovjek uzrujan, radije neka ne jede, jer to jelo više šteti nego koristi. Nije zdravo jesti suviše hladna ni suviše vruća jela, jer se može poremetiti normalno lučenje želudačnog soka i lahko razboljeti.

10 savjeta za dugovječnost

Pripadnici plemena Vilkabauba iz Ekvatora su najdugovječniji ljudi na svijetu. Doktor Dejvid Dejvis dvije godine je proučavao njihov način života i genetske predispozicije. Objavio je knjigu "Stogodišnjaci sa Anda" u kojoj je iskustva sa Vilkabauba sažeo u 10 ključnih savjeta:

1. Nastavite normalno živjeti nakon penzionisanja.

2. Izaberite hobi koji će vas potpuno okupirati i fizički i mentalno.

3. Izbjegavajte razgovore o starenju i osobe sa depresivnim odnosom prema starenju.

4. Cigarete i piće, ako već ne možete bez ovih poroka, smanjite na razumnu količinu kojom nećete ugroziti svoje zdravlje.

5. Pratite svoje prirodne potrebe za snom i spavajte što duže.

6. Čuvajte se stresa ili barem naučite kako da se nosite sa stresnim situacijama.

7. Nemojte previše, naročito kada za to nema potrebe, brinuti o svojim bližnjima.

8. Hodajte barem 2 kilometra dnevno, jer je to najbolja forma vježbanja. Rad u bašči je također veoma koristan hobi.

9. Jedite što manje mesa.

10. Uzimajte što više svježeg (ili sirovog) voća i povrća. Obrađenu hranu uzimajte samo ako je to neophodno. 

Život i zdravlje svakog pojedinca, njegova radna energija, sposobnost i produktivnost ovisi o hrani. Hrana je veoma bitna, jer, od njezinog kvaliteta i vrste ovisi zdravlje čovjeka.

Najčešće bolesti našeg vremena nazivaju se bolestima izobilja, jer nastaju zbog ishrane bogate mastima, kalorijama, a siromašne voćem i povrćem.

Hraniti se zdravo znači živjeti dugo. Prema podacima svjetskih uglednih medicinskih časopisa, razlika između biološke i hronološke starosti može da iznosi i do 30 godina. Odnosno, da osobe sa 60 godina starosti u nekim slučajevima pokazuju vitalnost tridesetogodišnjaka, ali se događa i obrnuto.

Izuzev nekih zemalja (Afrike, Azije, Južne Amerike) hrane ima dovoljno, ali je njena biološka vrijednost mala.  Zbog toga se javljaju razne bolesti, a zbog pretjeranosti u jelu nekih namirnica bogatih životinjskim mastima i šećerpm, dolazi do gojaznosti. Naše vrijeme donijelo je "fabričku hranu"; takozvana polugotova i gotova jela sa dosta aditiva i konzervansa koji su veoma štetni za ljudski organizam. Fabrička hrana koja bi se mjerila sa prirodnom ne postoji.

Čovjek često i svjesno izbjegava baš one namirnice koje su najkorisnije i uzima one koje su organizmu manje ili uopće nisu korisne, ni potrebne, čak šta više neke su i škodljive kao meso, alkohol, sirće, duhan...

U potrazi za optimalnom hranom nije dobro zaobilaziti vijekovima provjerena narodna iskustva.

Mediteranska tradicionalna ishrana je, možda, prava matrica zdrave ishrane. Kod ovog načina prehrane, mast se svakodnevno unosi maslinovim uljem. I do 75% kalorija u ovakvoj ishrani potječe od maslinovog ulja i zrnaste hrane. Kao i ostala biljna ulja i maslinovo ulje ne sadrži holesterol. Također, ono je bogato mono-nezasićenim mastima koje povoljno utiče na kardiovaskularni sistem. Životinjski proteini se uglavnom unose sa ribom. Poznato je da tradicionalna ishrana u sredozemlju sadrži isto toliko ribe koliko američka ishrana sadrži mesa. Tuna, sardina, skuša, zubatac, bogati su nezasićenim mastima tipa omega 55 koje smanjuje  holesterol u krvi i sprječavaju formiranje tromba u krvnim sudovima, kao glavnog uzročnika srčanih udara.

Nasuprot tome, u našoj (BiH) svakodnevnoj ishrani gotovo 2/3 dnevno unijetih proteina  otpada na meso i mliječne proizvode. Integralni hljeb koji se mijesi od integralnih žitarica, samljevenih u vodenici potočari, smatra se važnim izvorom vitamina B, željeza i predstavlja značajnu supstancu u ishrani.

Kupus, sočivo, špinat i repa, smatraju ljekari, štite nas od tumora debelog crijeva. Proučavanja su pokazala da su ljudi koji jedu više povrća manje skloni tumorima stomaka, grudi, prostate. Paradajz liječi oboljelu jetru, bubrege, slezenu i čisti krv. Crna rotkvica koristi se za ublažavanje bolova i istjerivanje žučnih kamenaca. Protiv kamenca uzima se dva mjeseca (svaki dan svjež sok ujutro- natašte). Prvi dan uzima se jedna kašičica soka, drugi dan dvije kašičice, treći dan tri, četvrti dan četiri. Nakon toga postupak se vraća unazad ( tri, dvije, jedna) i konačno, prekine se nakon osam dana, da bi se potom kura ponovila na isti način.

Špinat je povrće vanredne vrijednosti i jakog djelovanja. Špinat je izvanredno sredstvo za čišćenje krvi. Jede se s uljem i limunovim sokom. Nikad se ne smije kod upotrebe špinata sa ovim povrćem kombinirati brašno ili životinjske masti jer tako pripremljen špinat može postati opasan po zdravlje. Također, nije preporučljivo jesti pripremljen špinat koji prenoći, jer sutradan postaje izuzetno toksičan.

Plodovi, zeleni listovi, razne repe, mrkva, krompir, rotkvica, celer, mahune, kupus, kelj, cvekla, krastavci, karfiol, keleraba, špinat, peršun..., po mineralnom sastavu daju čovjeku najsavršeniju hranu, ako im dodamo biljna ulja i biljne masti. Iako je navedeno povrće veoma bogato svim vrstama vitamina, s kuhanjem izgubi veliki dio. Zato je preporučljivo da se ono, tokom pripreme za jelo, samo malo prokuha (obari) u malo vode ili vlastitoj tečnosti koju tokom zagrijavanja povrće "pusti".  Tako ćemo sačuvati sve vitamine, koji bi se izgubili dugotrajnim kuhanjem u mnogo vode.

Voće i povrće bogato prirodnim beta-karotinom može nas zaštititi od mnogih vrsta tumora. Tim sastojkom bogato je tamno žuto voće i povrće (kajsija, breskva, kruška i jabuka). Ljekovitost jabuka je vrlo velika pošto sadrži oko 14% ugljenih hidrata i voćnih kiselina. Sadržajem fosfora hrani slezenu i mozak. Dobra je za djecu i ljude koji su nervozni. Jabuka je jedinstveno voće za živce i stvaranje krvi. Rekovalescenti neka dnevno pojedu nekoliko tanjirića kuhanih jabuka zaslađenih medom i limunovim sokom, to će blagotvorno djelovati na njihov živčani sistem. Ako se prije spavanja pojede oveća jabuka dobro sažvakana, ona ugodno djeluje na san, otklanja žgaravicu, pospješuje probavu. Vrlo je zdrav čaj od svježih jabuka. Mošt (šira od jabuka) vrlo je zdravo piće za one koji pate od raznih osipa po tijelu, suviše kiseline u želucu.

Stari narodi su je dobro poznavali i cijenili njena svojstva i djelovanje. Od najranijih vremena korištena je kao lijek protiv katara gornjih disajnih puteva, bronhitisa, kašlja i tuberkuloze pluća. Preporučuje se i osobama koje pate od zatvora.
Za žene je rotkva od velike važnosti jer, korištena kao hrana, doprinosi zadovoljenju potreba organizma za mineralima i fermentima i tako utiče na podmlađivanje. Osim toga, ona stimuliše i pojačava menstruaciju, a povećava i mliječnost dojilja. “Koktel” od soka rotkve, mrkve i cvekle popravlja krvnu sliku i pročišćava telo.
Rotkva, posebno crna, preporučuje se kao dopuna zimskoj ishrani i kao odbrana od infekcija koje prate ovo godišnje doba.

Rotkva se uzgaja u vrtovima i poljima. Upotrebljavamo korijen, koji je repasta oblika. Izvrsno je povrće, a na glasu je i kao ljekovita biljka. Rotkvu u bilo kojem obliku ne treba soliti jer tada postaje štetna. Ljudi s upalom želuca neka je ne koriste. Svima nam je dobro poznat rotkvin karakterističan pomalo oštar miris i manje-više ljut okus. Zahvaljujući svom mirisu i ukusu, rotkva se u ishrani koristi uglavnom kao sredstvo koje potiče apetit. Budući da je teško probavljiva, treba je više usitniti struganjem ili još bolje u mikseru. Uvijek je treba pripremati neposredno prije upotrebe jer stajanjem gubi specifični miris i ukus, a time i neke ljekovite sastojke. U ljekovite svrhe upotrebljava se isključivo svježe iscijeđen sok korijena. Uz svježi sok u ljekovite svrhe može se pripremiti i sirup. Prilikom oboljenja žuči i žučnih putova, nedovoljnoj funkciji jetre, preporuča se uzimanje svježeg rotkvina soka. To je stari narodni lijek koji se priprema na sljedeći način: rotkvu treba dobro oprati, oljuštiti, izribati na ribež, a zatim u električnom sokovniku iscijediti sok. Što se tiče njegove upotrebe, postoji više preporuka koje se međusobno razlikuju po količini soka koji se uzima tokom dana. Najprihvatljivija je preporuka prema kojoj treba uzimati 100-150 grama soka podijeljeno u više manjih doza, tokom 4-5 dana, nakon čega treba napraviti pauzu 2-3 dana i tako ponavljati duže vrijeme da bi se ljekovito djelovanje rotkve pokazalo u punoj mjeri. U narodnoj medicini svježe iscijeđen sok upotrebljava se i za liječenje neuralgija i ishijalgija, tako da se utrljava u kožu dužinom živaca. Terapijski učinak postiže se dosta brzo. Za liječenje bronhitisa, velikog kašlja i oboljenja dišnih putova: sirup od rotkve, priprema se na slijedeći način: rokvu treba dobro oprati, oljuštiti, isjeći na tanje kolutove ili je nastrugati, i to naizmjence slagati s istom količinom šećera u odgovarajućoj posudi i ostaviti da stoji 24 sata. Nakon toga sok treba ocijediti, odnosno istisnuti. Sirup se uzima svaki sat po 4-5 kašika. Rotkva se ne preporučuje osobama koje imaju čir na dvanaestopalačnom crijevu, kao ni osobama s oboljelim bubrezima.

Korijen rotkve se može ukiseliti, a najčešće se koristi kao salata, sama ili uz jabuku, masline, jaja, kisele krastavce, uz maslinovo ulje i kiselo mlijeko ili pavlaku.

Banane osiguravaju mnogo mineralnih tvari pa ih smatraju istinksim ubojicama stresa. Pjenasto istucite 1 malu bananu, 2 žlice kravljeg sira, 1 žlicu pavlake i 1 žumanjak. Nanesite na kožu i nakon pola sata isperite.
Grožđe je odlično kao dodatak maskama. Voćne kiseline stišću pore na koži. 5 kašičica soka od grožđa pomiješajte sa kašičicom tekućeg meda i 2 kašičice kreme. Nanestite na lice i nakon 15 minuta isperite.
Jabukovo sirće vraća kosi sjaj. Za ispiranje na svakih pola litre vode dodajte kašiku jabukovog sirćeta.
Jagode sadrže vitamine i voćne kiseline. Zdrobite ih s malo maslaca i izmiješajte u dovoljno tekuću pastu. Idealna maska za lice za suhu kožu. Jaja su male lecitinske bombe. Kao dodatak šamponu za oštećenu kosu jaja zaglađuju i hrane. Pažljivo izmješajte 2 žumanca, 1 bjelance, 1 kašičicu meda, sok od 1 limuna i 5 ml ulja pšeničnih klica.

Dragi moji virtualni prijatelji!

Moram vam se zahvaliti, jer ste svojim posjetama, pitanjima, sugestijama, na neki način prisilili mene, osobu koja jede zato što mora, da razmišlja više o zdravoj ishrani. Napisala sam već da sam počela uređivati blog čisto da informacije koje posjedujem iz različitih izvora učinim dostupnim samoj sebi, radi preglednosti. Vašim posjetama dobila sam jednu obavezu - da istražujem više o namirnicama. Uvijek mi je bio problem sastavljanje jelovnika. Pravila sam, iskreno, šta mi padne na pamet, i šta mogu pripremiti za porodicu i pored obaveza na poslu . O piramidi ishrane sam razmišljala kao o nečemu što je, eto, po naučnicima dobro, ali ko će se zamarati s tim. I radi vas sam počela pažljivije posmatrati tu istu piramidu. Tako je jednostavna. Neka mi oproste oni koji su to već znali, ali sam sigurna da je više nas koji smo ishranu prihvatali zdravo za gotovo - jedi ono što voliš i šta je dostupno u frižideru.

Posmatrajući ovu piramidu ishrane, zamislila sam je kao tanjir hrane pred sobom( mislim na količinu hrane za cijeli dan, dnevne potrebe organizma). Napravila sam spisak namirnica koje tu spadaju i, tako jednostavno - uzmem osnovu žitarice, proberem neko povrće, dostupno voće, mlikečne proizvode koji mi trebaju za odabrani recept, meso, jaja po potrebi recepta, masnoće samo za pripremu, a slatkiše na sreću i tako malo koristi. Ako su zdravstveni problemi u pitanju, uvrstim namirnice koje su dobre za to i jednostavno smislim JELOVNIK - tu glavobolju većine zaposlenih žena.

Dakle, piramida mi je kao tanjir na koji smještam po izboru namirnice iz prostora, naravno ne sve, jedan dan jedno drugi- nešto drugo i eto mi raznovrsnog jelovnika:

Tanjir zamjenjuje pojam cjelodnevih potreba za hranom, a može se odnositi i na jedan obrok ili više obroka, kako ćemo ih  rasporediti - do naših je navika.

1. U jednom dijelu (kao vrh piramide) od 5% prostora je za:

-šećer, med, čokoladu, slatkiše, kolače, sladolede, pudinge, džemove

- ulje ( bolje maslinovo, sojino, suncokretovo); maslac, margarin

2. Zatim, 10-15% prostora tanjira ostavim za:

- mlijeko, mliječne proizvode, kiselo mlijeko jogurt, kefir, voćni jogurt, sirutku

- mladi sir, trapist, dimljeni, livanjski sir, travnički...

- kajmak, pavlaku (ili kako bi trebalo Povlaku jer povlačimo po površini, a ne pavlačimo, ali ... kažu pavlaka je).

3.  5- 10% meso, ribe, jaja:

- e tu imamo veći izbor, od govedine, junetine, teletine, janjetine, piletine... po volji svima, ali u malim količinama- za mene meso u hrani je kao začin, za ukusniju hranu; za mnoge je meso glavni dio tanjira- ostalo su prilozi bez kojih se i može. E ovim gurmanima je najteže odreći se svoje prehrane. Obično kažem za takve gurmane mesare u šali- da su vegetarijanci- jer uzmu komadinu mesa i dobro je povegete.

- ribe bar na tržišti ima u izobilju, nažalost, sve manje nezagađene.

4. do 15% povrće koje dijelimo na:

* zeleno lisnato povrće:

- salate, kupus, blitva, špinat, kelj, raštika, prokulice...

* povrće kojem koristimo korijen, podzemno i nadzemno stablo:

- mrkva, peršun, celer, rotkvica, cvekla, keleraba, hren, bijeli i crni luk, krompir...

* povrće kojem koristimo cvijet, plod:

- karfiol, paradajz, patlidžan, paprika, krastavci, tikvice, bundeve, buranija, grašak, grah, leća, soja...

* gljive- koje se nazivaju i "šumsko meso"

5. za voće odvajam 20 posto tanjira:

* jabučasto voće

- jabuka, kruška, dunja, mušmula, oskoruša...

* koštunjavo voće

- šljiva, kajsija, breskva, višnja...

* jezgrasto-koštunjičasto voće:
- orah, lješnjak, badem, kikiriki, kesten...

* jagodasto voće:

- jagoda, malina, kupina, ribizla, borovnica

* južno voće:

- narandža, mandarina, limun, grejp

* južno-egzotično voće:

- ananas, kivi, avokado, banana, mango, nar, papaja,

* vinova loza- grožđe

* prirodni samonikli plodovi: šipurak, drenjine

6. Kao najvažniji dio piramide 45-60 %  žitarice

* raž, ječam, pšenica, heljda, ovas, kukuruz, riža

- proizvodi: hljeb, tjestenina, tijesto, pahuljice...

I to bi bilo to. Sad nešto razmišljam o jelovniku naših nana u BiH:

- sofra, sinija - glavni dio sofre PITA: krompiruša, zeljanica, sirnica, burek, kupusnjača... u sredini izvađen zvrk za "ćasu" sa kiselim mlijekom, čorba, hošaf/kompot...

Samo u jednom jelu na sofri upotrebljavali su toliko postotaka piramide. Meni, potomku - koji je nasljedstvo morao poštovati, bile su važnije drangulije kojima smo bombardovani s tv-a, i tek izučavajući osobine namirnica, dođoh do zaključka:  pa nane su to znale i bez čitanja.

Dragi moji virtualni prijatelji, ne zamjerite mi, nadam se da sam bar malom dijelu nešto olakšala, a vama koji ste znali, imajte na umu čovjek se uči dok je živ, a često je ono najbitnije toliko jednostavno da mislimo da je komplikovano.

Dobro bi mi došla vaša iskustva i prijedlozi.

Artičoka (lat. Cynara scolymus, obitelj Asteracea/Compositum) je biljka koja raste diljem primorskih krajeva Evrope, posebno Italije i Francuske i uz obale Tihog okeana. Nije poznato njezino tačno porijeklo. Od pamtivijeka je bila iznimno cijenjena hrana. Pronađena je još na slikama starih Egipćana u grobnicama njihovih faraona. Prvi detaljan opis ove biljke potječe od Aristotelova učenika Theophrastusa s Lezbosa 371. godine prije Krista. Čini se da je biljka otud prenesena u Rim, a tokom vremena iz Rima u zapadnu Europu.

Vrlo dugo, čak do početka 20. stoljeća, smatrano je kako je artičoka jak afrodizijak. Koristila se i za liječenje hroničnih upala jetre, vodenih bolesti, a poslije i kod šećerne bolesti (dijabetesa) i ateroskleroze. Tridesetih godina prošloga stoljeća već je bilo poznato da ekstrat lišća artičoke utječe na razinu holesterola u krvi. Devedesetih godina prošloga stoljeća provedena su brojna znanstvena istraživanja na sveučilišnim klinikama koja su potvrdila dotadašnja mišljena o djelotvornosti te iznimne biljke.

Današnja je artičoka kultivirani oblik Cynara cardunculus i uzgaja se većinom u mediteranskoj regiji, na obalama Atlantskog oceana i u Kaliforniji. U Italiji artičoka često raste u maslinjacima kao dodatna kultura. To je snažna biljka, visoka do dva metra. Listovi su joj dugi do 80 cm, na naličju dlakavi, bez bodljika. Ima veliku cvjetnu glavicu (8-15 cm) s mesnatim, sočnim cvjetištem, crjepasto je ovijena mesnatim ovojnim listovima i sočnom bazom. Ti su sočni dijelovi zapravo omiljeno povrće. Sirova se ne jede jer je teško probavljiva. Cvate od taprila do augusta zadivljujućim plavim ili ljubičastim cvjetnim vjenčićem do četiri centimetra. Bere se u junu i julu, kad dozriju cvjetne glavice.

Sadrži gorke tvari (npr. cinaropirkin), aromatične karboksilne kiseline (npr. cinarin), flavonoide (naročito luteolin) i razmjerno mnogo vitamina A.

Znanost potvrđuje stoljetnu ljekovitost

Ljekovitost artičoke poznata je već stoljećima, a potječe od gorkih specifičnih tvari u lišću i korijenu, koje imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari što potiču jetru na brže protjecanje žuči.
U spisima tradicionalne medicine govori se da čaj lišća artičoke vraća apetit, pomaže pri probavi masti, stimulira mokrenje, liječi jetru i žučni mjehur, odstranjuje iz krvi mokraćnu kiselinu (ureu), otrovni produkt poremećene izmjene tvari u tijelu, liječi žuticu, kongestiju i cirozu jetre. Pomaže i u slučaju oboljele slezene, pijeska u bubrezima, gihta, reume i oteklina od vodene bolesti. Starijim ljudima pomaže osobito u slučaju azotemije, tj. trovanja otrovima vlastitog tijela koje uzrokuju oboljeli bubrezi, zastoj mokrenja i slično.
Intenzivna znanstvena klinička ispitivanja potvrdila su ljekovito djelovanje ekstrakta artičoke i produbila spoznaje o toj dragocjenoj biljci.

Neke znanstveno potvrđene koristi artičoke:

• snižava razinu LDL-a ili lošeg holesterola na račun razine HDL-a ili dobrog holestrola
• ima diuretičke sposobnosti - korisna je kod oboljenja bubrega
• poboljšava protok žuči i funkcije jetre - korisna kod ciroze jetre
• pomaže kod žgaravice, osjećaja grčeva u crijevima, osjećaja nadutosti, bolova u trbuhu
• pomaže kod mučnine, povraćanja, proljeva
• ima snažan antioksidativni učinak
• mobilizira energetske rezerve
• štiti jetru od toksina i infekcija
• djeluje protektivno (zaštitno) na jetrene stanice
• stimulira regeneraciju (obnavljanje) jetrenih stanica.

Značenje artičoke još je važnije danas kada mnogi ljudi pate od loše probave, osobito nakon teških jela. Najčešći su uzroci smetnji loše prehrambene navike, nedostatak svakodnevne rutine u prehrani, život opterećen brigama i stresom, nedostatak tjelesne aktivnosti. Posljedice su sve češći pritisak u gornjem dijelu trbuha, osjećaj nadutosti, bučan rad crijeva, a u nekim slučajevima i grčevi.
Blagotvoran učinak artičoke pomoći će vašem tijelu da probavi teške obroke lagodno i potpuno prirodno.

Neke recepate za artičoku možete naći na:

blogu:

1.cool sofra:  artičoke s grahom

2. kozarački kuhar: Dip od artičoka i špinata

stranici http://kuvar.krstarica.com/l/glavna/punjene-articoke/

Ljekovito djelovanje

U novije vrijeme, o velikom povratku heljde svjedoče ponajprije poklonici zdrave i prirodne hrane te već znani rezultati znanstvenih istraživanja. U narodnoj medicini heljda se koristi dvojako, kao biljni čaj od osušene biljke i kao jelo  te čaj od sjemena heljde. Poznati su ljekoviti učinci heljdinog čaja u liječenju: 
- bolesti krvnih žila (proširenje vena, ovapnjenje žila, pucanje kapilara, i razna krvarenja kapilara), 
- slabe memorije (posebno kod starijih osoba, hrana za mozak), 
- reumatizma, glaukoma, dijabetesa, 
- danas medicina koristi rutin za sprječavanje krvarenja i jačanje otpornosti i elastičnosti kapilara, pojačavajući i samu propusnost kapilara kod visokog pritiska, 
- znanstvena otkrića njemačkih biologa koji su utvrdili da jela od heljde snižavaju pritisak, slično kao i riža te preporučuju heljdu u liječenju hipertenzije (visoki pritisak) i arteroskleroze (ovapnjenje krvnih žila), 
- osobama starije dobi i osobama oboljelih od spomenutih bolesti, jela od nepročišćene heljde (heljdina kaša) pomlađuju krvne žile

Čaj za smirenje

Heljda je idealna namirnica za spremanje prirodno zdravih i dijetalnih jela (hajdina kaša) kod poremećaja u probavnom sustavu (želuca, crijeva), 
- kod posljedica zračenja i kemoterapije (razne vrste karcinoma), 
- kod pretjeranog umnog rada (jača memoriju i koncentraciju, kao hrana za studente), 
- kod živčane rastrojenosti (depresivna i razdražujuća stanja), 
- gojaznosti (dijeta), 
- kod slabe krvne slike (slabokrvnost),
- dijabetesa (danas možemo reći da su žitarice kao heljda, proso, zob, ječam i riža, hrana koja djeluje na dijabetes, te se preporučuje dijabetičarima da svakodnevno unose cjelovite kuhane žitarice u organizam),

Poznato je ljekovito djelovanje čaja od cvijeta heljde na dišne organe i pluća (kašalj, sluz, katar), a mješavina lista i cvjetova heljde liječi arteriosklerozu krvnih žila. U krajevima gdje se heljda najviše uzgaja pije se čaj od sjemena za smirenje i kod nesanice. Grubo brašno od heljde upotrebljavamo za pripremu raznih obloga u liječenju raznih kožnih nečistoća (lišajeva, ekcema, čireva), a u kozmetici za njegu lica i to za pripremu maski (piling).

 Ljekovit sadržaj
Plod heljde sadrži: energetska vrijednost na 100 g iznosi 1407 kJ ili 335 kcal. Ugljikohidrata ima 72 %, bjelančevina 12 %, biljnog ulja 2,4 %, biljnih vlakna 25 %, kalija 448 mg, fosfora 282 mg, kalcija 114 mg, željeza, natrija, globulina, glutenina, magnezija, vitamina B kompleksa. List: 1-5 % glikozida rutina (vitamin P).
Toksičnost: fagopirin (list).
Rutin: flavonski glikozid izoliran iz rute (Ruta graveolens) po kojemu biljka dobiva i ime. Ima isto djelovanje kao i vitamin P: utječe na fragilnost kapilara, smanjuje njihovu propusnost i uopće smanjuje propusnost površinskih slojeva stanica. Koristi se u cijelom nizu indikacija u kojima postoje krvarenja i povećane tenzije ka krvarenjima kao posljedica smanjene rezistencije kapilara.

Kineska medicina (heljda - chiao mai)koristi med od heljde, za liječenje dječjeg mokrenja u krevetu.
Kontraindikacije nisu poznate, osim kod upotrebe većih količina.

Čaj

(za liječenje arterioskleroze i jačanja otpornosti kapilara)
2 čajne kašičice osušene biljke, 2 dl vode
Uputa za pripremu: kipućom vodom prelijemo bilje, poklopimo, pustimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uputa za upotrebu: pijemo 2-3 šoljice čaja dnevno. Za dobar rezultat, terapija čajem traje 4-8 sedmica.

Čaj II.

(za liječenje arterioskleroze)
1 jsupena kašika neoljuštenog sjemena heljde, 2 dl vode
Uputa za pripremu: sjeme heljde kuhamo u vodi 10 minuta i procijedimo.
Uputa za upotrebu: Pijemo mlako 2-3 šoljice dnevno, a ako zasladimo sa heljdinim medom napitak djeluje umirujuće. Terapija traje 3-4 sedmice.

Heljdina supa

(za liječenje visokog pritiska i arterioskleroze)
1 šoljica sjemena heljde, 5 dag korijena peršina s lišćem, 1 l vode, kim
Uputa za pripremu: sjeme heljde operemo i navečer stavimo močiti da nabubri. Sutradan ocijedimo i stavimo kuhati. Kuhamo na tihoj vatri uz povremeno miješanje da ne zagori. Dok kuha, operemo korijen peršuna i sitno ga naribamo, a listove sitno isjeckamo. Kad utvrdimo da je heljda malo omekšala, dodajmo ribani korijen peršina i pustimo da kuha 2-3 minute.
Uputa za upotrebu: kad serviramo heljdinu juhu, neposredno prije samog jela posipamo sjeckanim peršinom i mljevenim sjemenkama kima.

Branje i prerada

U narodnoj medicini koristi  se biljka u cvatu i plod. Biljku beremo za vrijeme cvatnje, a sušimo na prozračnom mjestu u hladu. Plod koristimo za pripremu raznih jela (supe, kaše, popečci, žganci), te za dobivanje heljdinog brašna.

Brokule štite od mnogobrojnih zdravstvenih problema pa mnogi nutricionisti smatraju da bi se umjesto na pijacama trbale prodavati u apotekama.

Brokule su povrće broj jedan protiv raka. Sprječava razvoj razlicitih vrsta zloćudnih tumora, prvenstveno raka dojke, pluća, debelog crijeva, želuca i bešike, što su potvrdila razna istraživanja. Velika antikancerogena moć brokula zasnovana je na visokom sadržaju dva antikancerogena sastojka: indola i sulforafana. Indoli podstiču organizam na proizvodnju zaštitnih enzima koji neutralizuju delovanje estrogena, ženskih hormona koji ubrzavaju rast tumora vezanih za hormonalnu aktivnost (sprječava rak dojke). Također sprječavaju da kancerogene materije oštete DNK.

Sulforafani sprječavaju štetno delovanje kancerogenih agenasa na zdrave ćelije.

Njena antikancerogena moc potječe i od visokog sadržaja vitamina C, betakarotena, drugih antioksidanata kao što su: glutation, kuercetin, lutein, glukarat koji neutralizuju slobodne radikale.

Brokuli su saveznik imunološkog sistema. Veoma su bogate vitaminom C, 200 grama obarene brokule zadovoljava potrebe dnevne količine vitamina C. To je čini neprijateljem prehlada (vitamin C smanjuje trajanje i težinu simptoma kod prehlada.

Pocevši od karotena, tijelo sintetiše vitamin A koji neutralizira slobodne radikale koji, uz ostalo oštećuje epitelne ćelije sluznica koje su prva barjera imunološkog sistema u borbi protiv infekcija.

Biljni ostaci brokula - celuloza i voda - nakon procesa varenja deluju u crijevima poput sunđera, pa samim tim sprječava zatvor i rak debelog crijeva. Smanjuju nivo holesterola u krvi, pomažu detoksikaciju organizma i pogoduju otklanjanju štetnih otpadnih materija koje podstiču nastanak bolesti i štete koži i kosi.

Zahvaljujuci pružanju osjećaja sitosti (zbog celuloze) i maloj energetskoj vrijednosti: sadrži samo 5 % šecera, nimalo masti..samo 15 kalorija na 100gr brokla, pomažu kontroliranje tjelesne težine.

Brokule su povrće koje se jede prvenstveno tokom zime. Da bi ste što bolje iskoristile njene nutritivne vrijednosti, prilikom kupovine birajte brokule sa što tamnijim zelenim cvjetovima jer onda sadrže više vitamina C. Brokule je najbolje pripremati istog dana poslije kupovine, u zamrzivaču se može držati 5 dana ako je prethodno kratko obarite u blago zasoljenoj vodi. Najbolje je kuhati je na pari ili čak blago ispržiti jer dugotrajnim kuhanjem gubi do 60% vitamina C. Najbolje je kada se kombinuje uz namirnice bogate biotinom (vitamin B), kao što su soja, žitarice, kukuruz.

integralne: lat.riječ cjelinske, potpune, cjelokupne

Pšenična klica

- sadrži minerala i vitamina više nego u cijelom ostatku zrna;

- 100gr pšenične klice podmiruje dnevne potrebe u vitaminima: E, B1, B2 i niacinu, kao i mineralima: željezu i fosforu.

- koristi se i kao dodatak u cilju poboljšanja prehrambenih vrijednosti druge hrane

Redovnim konzumiranjem pšenične klice_

-pospješujemo antioksidacijske procese u organizmu,

- snižava "loš" holesterol,

-smanjujemo rizik ateroskleroze,

- pomažemo organizmu pri obnavljanju nervnih stanica

- pospješujemo preventivu kod kancerogenih i oboljenja kardiovaskularnog sistema

- usporava stvaranje bora i grubost kože

- sprječava ubrzano starenje i osjećaj umora

Pšenična klica ne sadrži holesterol i biološki je vrijednija od oraha, badema i lješnika, pa se zbog prijatne arome i ukusa, može koristiti kao zamjena pri pripremi nadjeva za sve vrste kolača, biskvitnih tijesta i dijetetske hrane.

Pšenična klica u ishrani

Postoje velike mogućnosti primjene pšenične klice u izradi hljeba, peciva, i finih pekarskih proizvoda, kolača i sl. Međutim, u odnosu na visoku biološku vrijednost ove sirovine još uvijek nije posvećeno dovoljno pažnje njenoj primjeni u ishrani djece.

Najjednostavniji i najprihvatljiviji način primjene je izrada raznih vrsta voćnih i mliječnih kaša i peciva kao što su:

- kaša od pržene pšenične klice i voća

- kaša od sirove pšenične klice pripremljene s mlojekom

- fino ili obogaćeno pecivo sa nadjevom na bazi pržene pšenične klice

- kremovi i sladoledi pripremljeni s pšeničnom klicom.

( Koristim lično preko 2 godine ove klice koje proizvodi "Klas" Sarajevo i ne bih ih mijenjala ni za što. Osjećam da mi reguliše pritisak, popravlja raspoloženje, puni me snagom.)

CINK: akne, čirevi, herpes, problemi s prostatom

CINK-GLUKONAT TABLETE: čirevi u ustima, laringitis, prehlada, upala ždrijela

FOLNA KISELINA: anemija

GORKA SO: artritis, gripa, reumatizam

KALCIJ: nesanica, osteoporoza, tjeskoba

KAOLIN: apscesi

LECITIN: proširene vene

MAGNEZIJ: menstrualni bolovi, nesanica, predmenstrualni simptomi

MINERALNI DODACI: čirevi, depresija, impotencija, psorijaza,  reumatizam, stres

MULTIVITAMINSKI DODACI: čirevi, depresija, impotencija, psorijaza, reumatizam, stres

SLANE KUPKE: pojasni herpes, upala sluznice

SODA BIKARBONA: cistitis, ubod pčele

ULJE JETRE BAKALARA: artritis, reumatizam

ULJE NOĆURKA: akne, menstrualni problemi, predmenstrualni sindromi, psorijaza

VITAMIN A: akne, ekcem, gripa, grčevi, jutarnja mučnina, nesanica, mučnina i povraćanje,  prehlada, psorijaza

VITAMIN B KOMPLEKS: akne, ekcem, glavobolja, herpes, impotencija, loša probava,  migrena, neurologija, pojasni herpes, predmenstrualni simptomi, prehlada, reumatizam, tjeskoba

VITAMIN B2: čirevi u ustima

VITAMIN B6: predmenstrualni simptomi

VITAMIN C: akne, čirevi u ustima, gripa, herpes, hripavac, impotencija, katar, laringitis, loša cirkulacija, menstrualni problemi, opekotine od sunca, ozebline,  peludna hunjavica, prehlada, proširene vene, uhobolja

VITAMIN E: čirevi u ustima, loša cirkulacija,  loša cirkulacija, opekline, opekline od sunca, ozebline, proširene vene

ŽELJEZO: ANEMIJA

1. Čaj za iskašljavanje

2 kašike čaja kadulje

5 listova lovora

20 gr šećera

1/2 l vode

Staviti da se kuha. Kad proključa kuhati još 5 minuta. Ostaviti 7-8 sati poklopljeno. Procijediti. Pihnuti više puta u toku dana po gutljaj. 

2. SMJESA ZA ARTEROSKLEROZU, POVIŠEN KRVNI PRITISAK, TRIGLICERIDE, JAČANJE IMUNITETA

2 glavice bijelog luka isitniti tučkom u zdjeli

luk umješati u 1/2 meda

dodati 20 gr cimeta u prahu da bi se neutralisao miris luka.

Izmiješati, prebaciti u staklenku / teglu.

Uzimati 2x na dan kafenu kašičicu.

3. Čaj za ešeheriju

brezov list

peteljke trešnje ili višnje

kukuruzna svila

smrekine bobe

zob

košpice dinje

ječam

trava puca

U šerpu od 2 l staviti između prstiju svih sastojaka.  Dobijenu smjesu procijediti. Ne šećeriti. Piti 45 dana.

(Recept dobijen od djevojke koja je isprobala sve i na kraju ovim čajem izliječila bolest.)

4. Za jačanje organizma; aritmiju

1 l crnog domaćeg vina, (ako nema domaćeg, može Ždrepčeva krv);

3 kašike vrhom pune sjemena koprive/žare (ima u biljnoj apoteci)

1 šolja šećera

U šerpu staviti sjemenje žare, šolju šećera i 1 l crnog vina. Dobro promiješati i ukuhavati da jedna šolja otprilike tečnosti ispari. Ohladiti, procijediti i piti po fildžan ujutro i uvečer. Dvije doze potrošiti (2 l vina), napraviti pauzu, pa ponoviti.