U knjizi Poslanikova medicina naišla sam na mnogo korisnih podataka. Djelo je sastavio imam Ibn-Kajjim el-Dzevzi. Cjelokupni je manuskript prvobitno bio štampan u Indiji 1897. g., a potom u Egiptu 1 923. g., dok je trece izdanje izaslo u Halepu, Siriji 1927. g.
Neki dijelovi sadržaja(nažalost pisanje na blogu me ograničava, knjiga ima oko 500strana):
- Znanje o medicini raširilo se islamskim halifatom izmedu pada Rimske imperije u 5-om vijeku i evropske renesanse, također u 5-om vijeku. Ipak, bujanje islamskih
medicinskih institucija je počelo za vrijeme 9-og vijeka i podudara se sa zlatnim dobom
Abastdskog halifata na istoku (749-1258. g,).
Ovo je more znanja, koje je teklo gotovo cetiri vijeka, kasnije zaustavljeno od Mongolske invazije na istočni halifat i propadanja zapadnog halifata u Španiji.
- Kažemo, a Allah je pomagač Koji opskrbljuje imetak i kontrolira djelovanja, da imaju dvije vrste bolesti objašnjene u Kur'anu:
1 ) bolesti srca i
2) bolesti tijela.
- Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Za svaku bolest koju je Allah dao, On je odredio i lijek" (Buhari).
- Boziji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Stomak je kuca svake bolesti, a uzdrzavanje (ustezanje) je glava svakog lijeka, stoga učinite to svojim običajem" (Buhari).
Neko je upitao arapskog lijecnika El-Harifha bin Kaladaha "Sta je sazetak (srz) medicine?" On je odgovorio: "Nametanje suzdrzavanja od jela." Ovakvo ce suzdrzavanje od hrane prouzrociti stisavanje bolesti i omoguciti tijelu da je eliminira.
- Vecina lijecnika se slaze da jedenje ispravne hrane (hranjivih obroka) najbolja
medicina za zdravo tijelo. Lijecnici se takoder slažu da kad god jednostovan lijek
moze uzrokovati oporavljenje, slozeni lijekovl trebali bi biti zanemareni. Prema
tome, kada bolest moze biti lijecena odgovarajucim (ispravnim) jelom, ili dijetom
ili postom, trebalo bi slijedlti taj put u zamjenu za upotrebu lijekova. Mudar Ijekar
ne bi trebao biti opsjednut davanjem slozenih lijekova za svako oboljenje, jer ovo moze stvoriti zavisnost Ustvari, kad kolicinski prekomjerni lijek ne moze naci
stimulans (koji podrazuje), na koji djeluje ili kog razdjeljuje (otapa), ili ako postaje
nerastvorljiv, ili ne moze biti izbacen iz tijela, on se pretvara u toksin (otrov) koji ce
upravljati tijelom i izaziva (uzrokuje) zavisnost i dalje tjelesne poremecaje. Ovaj se
princip upotrebljava (primjenjuje) za bilo koji tjelesni poremecaj.
- Iskusni lijecnici vecinom lijece jednostavne bolesti jednostavnim lijekovima, a
slozene simptome mijesanim (slozenim) lijekovima. Ljudi koji jedu jednostavnu
i prirodnu hranu rjeđe se razboljevaju, dok građani (ljudi u gradu), koji su
uobicajili da mijesaju hranu ili jedu opsirno pripremljene obroke, kada se razbole
vecinom trebaju slozene lijekove. Izvijesteno je od Buharije i Muslima da Boziji
Poslanik, s.a.v.s., nikad nije jeo dvije vrste hrane za isti obrok. Da predstavi zdravu
dijetu (zdravo uzdrzavanje od hrane) i smanjenje (hrane) Poslanik, s.a.v.s., mislio je
da se treba naviknuti jesti umjereno, podjednako razdjeljujuci u stomak jednu trecinu
hrane, jednu trecinu vode i jednu trecinu vazduha. On, s.a.v.s., je uglavnom cekao
barem pola sata poslije obroka da bi se napio vode.
- Od Dzabira bin Abdullaha, r.a., Muslim je prenio u svom "Sahihu" hadis da
je Boziji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svaka bolest ima lijek. Poznavanje pravog lijeka
izlijeciti ce bolest Bozijim dopustenjem."
- U "Musnedu" imama Ahmeda, Usama bin Shank izvijestio je da je bio prisutan
kada je grupa Arapa dosla Bozijem Poslaniku, s.a.v.s., i upitala ga: " O Boziji Poslanice,
trebamo li se lijeciti?" On je odgovorio: "Doista, o robovi Boziji, koristite medicinu,
Za svaku bolest koju je Allah stvorio. On je takoder stvorio i lijek, osim jedne." Arapi
upitase: "Koja je bolest koja nema lijeka?" On je odgovorio: "Starost."*
- Ustvari, samo Bog moze izlijeciti bolest, a Ijudsko je znanje samo ograniceno za ono sto je On ucinio pristupacnim njihovom nivou razumijevanja. Ovo ce objasniti Poslanikovo objasnjenje "...poznavanje pravog lijeka ce izlijeciti bolest Bozijim dopustenjem." Za sve sto je Allah stvorio On je stvorio i njegovu suprotnost, i za svaku bolest koju je On propisao On je stvorio odgovarajuci lijek. Ranije spomenuto "pravo lijecenje" takoder podrazumijeva odgovarajuce doziranje, pa da bi lijek prekoracio trazenu snagu, ili uzet u vecim kolicinama, on ce prouzrokovati dodatne zdravstvene komplikacije i , drugim rijecima, proizvesti novu bolest.
- Ako neko lezi i zavisi iskljucivo od "ruke sudbine" da dode i nahrani ga, utoli njegovu zed, ohladi njegovu vrucicu i ugrije njegovo tijelo, on ce zasigurno umrijeti od gladi, zeđi, groznice i studeni. Prema tome, bolest mora biti lijecena njenom suprotnoscu (antitipom), a virusi se moraju lijeciti njihovim lijekovima, iako ono sto tjera, ono sto je tjerano i moc iza svega toga, sve doiazi od Svemoguceg Boga.
- Preneseno je u jednom israilijatu (tradiciji od jevreja) da je bliski Boziji prijatelj Ibrahim, neka je mir na njega, upitao Svemoguceg Allaha: "Moj Gospodaru, odakle dolazi bolest?" Allah je odgovorio: "Od Mene!" Ibrahim je ponovo upitao: "Onda odakle dolazi Iijek?" Allah je odgovorio: "Takoder od Mene!" "A sta je sa lijecnikom?", upitao je zatim Ibrahim. Allah Svemoguci odgovorio je: "On je covjek preko kojeg Ja saljem lijek."
- Pun stomak ostecuje tijelo, srce i dusu. Ovaj je slucaj bolniji kada to postane navika.
- Kao sto je Allah Svemoguci propisao hladnu vodu koja gasi zed, voda na ovom svijetu ohladit ce uzavrele otvore dzehenemske vatre. Enes, neka je Allah njime zadovoljan, pricao je da je Boziji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako osjetite vrucicu, tusirajte se hladnom vodom tri noci svaki put do zore."" Kad je Boziji Poslanik, s.a.v.s., imao povisenu tjelesnu temperaturu, uobicavao je traziti bocu hladne vode i izlijevao ju je na glavu, ill je uzimao njome gusul.
- Buharija u svome "Sahihu" prenosi od Ebu-Se'ida ei-Hudriia hadis da je dosao covjek Bozijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekao da se njegov brat zali na pogresan rad crijeva. Boziji Poslanik, s.a.v.s., mu preporuci: "Neka pije med."
- U medu su sadrzane ogromne koristi. On je sredstvo za ispiranje i laksativ. Sadrži cistece i osnazujuce osobine koje ciste arterije i crijeva od necistoca. Otklanja zacepljenja jetre, bubrega i mokracnog mjehura. Takoder je i opci konzervans, pomaze da ocuva snagu lijekova izmedu drugih prirodnih medicinskih preparata. Med takoder pomaze u sprecavanju ulaska vlage u crijeva, kao sto je to kod dijareje. Med je bolji od secera u vise slucajeva, a manje je sladak, ali je jaci, a ako se uzima prekomjerno, moze biti stetan za zuc, ako nije miješan s ocatom. Med je dobar za starije, on je taj koji sprjecava kasalj, a koristen je u lijecenju neciste (pokvarene) sluzi
u stomaku i da zagrije (omeksa, ucini gipkim) cijelu strukturu tijela. Med je takoder lijek za pokvaren nagon za hranom (apetit), a kada se uzima kao pice pomijesan sa vrucom vodom i kominom dobivenom od slatkih ruza (nesto kao dulbe šecer kod nas, p.p.), pomaze u lijecenju bjesnoce, a ustanovljeno je da djeluje kao odbrambeni sistem protiv daljih infekcija. Med je takoder koristen kao proluotrov (detoksikant) za one koji konste drogu i kao antitobin (protuotrov) u lijecenju trovanja slucajno pojedene biljke iz familije nocne sjene (Hyoscyamus niger) ili divlje izrasline (otrovne gljive), izmedu ostalog. Kada je uzet kao pice pomijesano samo sa topiom vodom, pomaze kao iijek za rane nastale ujedom psa. Kao konzervans, med moze biti koristen da ocuva meso do tri mjeseca, i on je koristen kod kiseljenja krastavaca, tikve, plavog patlidzana i razlicitih vrsta voca do sest mjeseci.