beats by dre cheap

2007. - godina borbe protiv dijabetesa - šećerne bolesti

Simptomi:
- prekomjerna žeđ i želja za jelom
- pojačano mokrenje (katkad čak svaki sat)
- gubitak težine
- umor
- mučnina, možda povraćanje
- zamagljen vid
- kod žena: česta infekcija rodnice i možda prestanak mjesečnice
- kod muškaraca: impotencija
- kod muškaraca i žena: gljivične infekcije

Šećerna bolest ili dijabetes je posljedica poremećaja nivoa inzulina u krvi, hormona gušterače koji pomaže tjelesnom sistemu da pretvara glukozu ili krvni šećer u energiju.

Dijabetes tip 1
- naziva se i inzulin- ovisnim dijabetesom, ili mladalačkim dijabetesom, ili šećernom bolešću koja se javlja u mladalačkoj dobi - posljedica je nedostatka inzulina. Ovaj tip bolesti pogađa mlađe od 30 godina.
Dijabetes tip 2
-
poznat kao inzulin- neovisni dijabetes koji se javlja u odrasloj dobi ili stabilna šečerna bolest- posljedica nesposobnosti organizma da uspješno preradi taj hormon. Oko 90% svih dijabetičara ima ovaj oblik te bolesti.  Javlja se kod osoba starijih od 40 godina.

Hipoglikemija

- prenizak nivo šećera u krvi da bi se zadovoljile potrebe organizma za energijom.

Hiperglikemija
- visok nivo šećera u krvi.

Ketoacidoza
-
kad krv postaje sve kiselija zbog nakupljanja otrovnih nusproizvoda, zvanih KETONI, koji se stvaraju dok organizam razgrađuje masti procesom za dobijanje energije.
- javlja se kod oboljelih od dijabetesa tipa 1 ako ne primaju odgovarajuće dodatne količine inzulina, a u organizmu im se razvila velika glad za izvorima energije.
- javlja se kod dijabetičara, ako nivoi glukoze i inzulina nisu u odgovarajućoj ravnoteži ili ako je organizam podvrgnut naglom tjelesnom opterećenju, možda usljed nesreće ili bolesti. (Bilo kakva vrsta bolesti povećava potrebu organizma za inzulinom da bi se glukoza u krvi mogla preraditi u energiju potrebnu za suzbijanje bolesti ili infekcije.)

Ako ste dijabetičar, posebnu pažnju obratite na znake koji upozoravaju na katoacidozu: mučninu, prekomjernu žeđ, često mokrenje, krajnju malaksalost, bolove u trbuhu i ubrzano duboko disanje. Nemogućnost trenutnog reagiranja injekcijama inzulina i intravenskim davanjem slanih otopina (da bi se nadoknadila izgubljena tjelesna tekućina) možedovesti do kome ili smrti.

       Dugoročne komplikacije dijabetesa mogu oštetiti oči, živčani sistem, bubrege te sisteme srca i krvnih žila te krvotoka, a isto tako i oslabiti ukupnu otpornost organizma na infekcije. Posjekotine i rane zamlađuju sporije, a dijabetičari su također skloni bolestima desni, infekcijama mokraćnog sistema i infekcijama usne šupljine čiji je uzročnik kandida. Komplikacije šećerne bolesti primarni su uzrok sljepoće u odraslih. U roku od 10 godina nakon što im je bolest dijagnosticirana, kod otprilike polovice svih dijabetičara razvije se očni poremećaj koji se zove dijabetičarska retinopatija koja može oslabiti kapilare koji snadbijevaju mrežicu krvlju te konačno utjecati na vid. Kod dijabetičara isto tako postoji veća vjerovatnost dobivanja mrena i glaukoma.

LIJEČENJE:
      Zahtjeva podešavanje nivoa inzulina u organizmu i strogo pridržavanje pravila prehrane i tjelesnim vježbama.
Poklanjanjem duže pažnje sadržaju i vremenu obroka može se na najmanju mjeru svesti ili izbjeći "učinak klackalice" kod koje se brzo mijenja novi šećera u krvi, što može zahtjevati brze promjene u doziranju inzulina.
Održavanje raznovrsne prehrane od životne je važnosti kod dijabetisa tipa 1 i tipa 2, pa se treba poraditi sa liječnikom na sastavljanju jelovnika. Liječnici obično preporučuju tri manja obroka i 3-4 lagana međuobroka svaki dan da bi se održala prava ravnoteža između glukoze i inzulina u krvi.


UGLJIKOHIDRATI - posebno oni koji sporo oslobađaju glukozu u krvotok- morali bi sačinjavati 50 - 60% ukupnog unosa kalorija.
BJELANČEVINE  20 - 25 %
MASTI od 20 - 30 %

Preporučena razmjera u biti je ista i kod dijabetičara tipa 2. Budući da oboljeli od dijabetesa tipa 2 obično ne moraju brinuti o rasporedu inzulinskih doza, ne moraju ni paziti toliko na vrijeme svojih obroka kao dijabetičari tipa 1.

Oboljeli od dijabetesa tipa 1 moraju znati da se fizičkom aktivnošću (tjelovježbom) spušta nivo glukoze u krvi. Da bi se spriječio napad HIPOGLIKEMIJE, trebaju planirati pojesti zalogaj ugljikohidrata približno pola sata prije početka vježbe i moraju imati nešto za piće i jelo ukoliko počnu osjećati simptome HIPOGLIKEMIJE. VJEŽBE RADITI U DOGOVORU S LIJEČNIKOM.
U slučaju napada hipoglikemije, odmah se mora pružiti liječnička pomoć da ne bi došlo do kome. Zato je neophodno da postoji identifikacija bolesti uvijek uz oboljelog kako bi se pravovremeno pružila pomoć, jer u suprotnom napad bi se mogao protumačiti kao pijanstvo.

Šećerna bolest koja se neispravno liječi, može biti opasna po život i nikad se ne smije pokušati liječiti bez liječničke pomoći.



Ishranom do zdravlja
http://djuliman.blogger.ba
18/03/2007 14:28